U subotu, 16. studenog 2013. glavni imam Alem ef. Crnkić posjetio je Medžlis islamske zajednice Bos.Novi gdje je otišao na poziv porodice ADILOVIĆ koja je organizirala tevhid-četeresnicu za rahmetli Senada Adilovića, a tom prilikom Alem ef. Crnkić se susreo sa glavnim imamom MIZ Bos.Novi.

Obzirom da Alem ef. Crnkić piše zabilješke sa svojih putovanja, poželeji smo da podijeli sa našim čitateljima:

U subotu, 16. studenog 2013. u društvu džem’atlije Edina Safića, nakon klanjanja sabah-namaza krenuli smo put Bos.Novog, grada, općine i Medžlisa sa kojeg gravitira veliki broj sisačkih džem’atlija. S tim u vezi, uvijek mi je drago posjetiti ovaj grad, Medžlis i susresti se sa “Novljanima” koji su slika i mog džem’ata i Medžlisa.

Povod odlaska u Bos.Novi, točnije u Blagaj Japru bio je poziv porodice Adilović koji su prije nešto više od mjesec dana ispratili na vječni budući svijet Senada Adilovića, mladog čovjeka koji je “zarađujući kruh” za svoju obitelj kroz posao drvosječe stradao i od posljedica teških ozljeda kasnije preselio na Ahiret, neka mu se Uzvišeni Gospodar smiluje, oprosti njegove grijehe, a njegovoj tužnoj obitelji podari sabura i snage za ovaj gubitak.

I pored brojnih obaveza u Sisku, posebno u danima vikenda nisam mogao odbiti poziv porodice na tevhid posebno misleći na troje djece rahmetli Senada, najmlađu kćerku Emu koja pohađa 2. razred osnovne škole.

Kada su me dočekali na kućnom pragu u porodičnoj kući rahmetli Senada u kojoj živi njegova majka i brat, opet sam vidio isti izraz lica sa tugom i boli kao i na dan dženaze, ja Rabbi, podari im sabura i snage.

Smrt je tema o kojoj nevolimo razgovarati pa ni pomišljati ali kur’anska istina je jasna i upečatljiva: nitko od nas ne zna kada će i gdje preseliti, svome Gospodaru poći…Zaista trebamo misliti na to, da svakog trenutka Gospodar nam može dušu uzeti, zato je iznimno važno da mislimo na ono od čega ćemo najviše koristi imati na budućem svijetu koji vječno traje, a to je naša pokornost Gospodaru i dobra djela kao najbolji prijatelj i suputnik na Ahiretu.

Prije dolaska u džem’at Blagaj Japru, kratko smo svratili u prostorije Medžlisa Bos.Novi gdje nas je dočekao glavni imam MIZ Bos.Novi Elvir ef.Vakufac, a kasnije nam se pridružio predsjednik MIZ Bos.Novi kao i članovi džem’atskog odbora džem’ata Prekosanja s kojima je imao potrebu razgovarati moj pratioc Edin Safić. Prva jutarnja kahva lijepo je zamirisala, a i razgovor sa glavnim imamom protekao je ugodno, u znaku “imamskih i džem’atskih tema”.

Nakon nekog vremena, glavni imam me ugodno iznenadio lijepom reprezentatitvnom Zahvalnicom džem’ata Buljuk kao vid zahvalnosti Medžlisu i džem’atu Sisak za dobrovoljne priloge koji su skupljani za ovaj džem’at u obnovi.

U ime svojih dragih džem’atlija odnosno svih onih koji su draga srca dali dobrovoljni prilog za džamiju u Buljuku, sa zadovoljstvom primih pomenutu Zahvalnicu i srdačno se zahvalih predstavnicima MIZ Bos.Novi.

Bilo je vrijeme poći u džem’at Blagaj Japru gdje nas je iščekivala porodica Adilović. Po ulasku u Blagaj Japru, dočeka nas krasotica ovog mjesta, a to je svakako “ljepotica vitkog stasa”, džamija Blagaj Japre čiji minaret se dobro vidi nsa magistralnog puta Bos.Novi-Prijedor.

Neka je tako visoka i vitka, pomislih u sebi, neka simbolizira ponos “Blagajaca”. Tu me dočeka vidno raspoložen posebno za drage musafire, nasmiješeni Emir ef. Nuhić, mladi i novi imam iz Zenice, kako kasnije sam rekoh na tevhidu, Zenica je oduvijek imala kvalitetne imame i učače, a Emir ef.Nuhić kroz učenje tevhida u to me još više uvjeri.

Emir ef. Nuhić je “pravo osvježenje” za džem’at Blagaj Japru, profil imama koji voli svoj imamski poziv i njegov rad se karakterizira dinamičnošću, kreativnošću u svakom pogledu. Nedavno je, uz pomoć dragih ljudi, Blagajaca i Novljana iz Švedske organizirao jedan prelijep izlet mektebske djece pod parolom “Prođoh Bosnom kroz gradove”…I oni su prošli sve naše lijepe BH gradove…To naša djeca vole i to je prelijep način da ih privlači mektebu.

U kući porodice ADILOVIĆ, mnogo ljudi, starijih i mlađih, vidim cijene i poštuju svoga imama, upijaju svaku riječ, na njihovim licima vidim ponos bosanski, onu našu bosansku “čehru”, stariji dobro razumiju tu riječ.

Nakon tevhida, ručak i kahva i želja da se u kući porodice Adilović uskoro nađem zbog jednog veselog povoda-da proučim unuci rahmetli Senada ezan na njeno medno uho, mislim da je i to naljepši završetak ove moje zabilješke.