1. februar proglašen je Svjetskim danom hidžaba, a prvi put obilježen je prošle godine (2013) na inicijativu Nazme Khan iz New York-a kako bi podstakla nemuslimanke da stave hidžab na jedan dan i dožive to iskustvo. Ovakva akcija je organizirana u cilju otklanjanja barijera i radi boljeg razumijevanja i rušenja predrasuda i kontroverzi koje se vežu za hidžab, koji je prvenstveno vjerski propis i izbor žene muslimanke…”
Po prvi puta će se u Sisku obilježiti Svjetski dan hidžaba, u  subotu, 01. veljače, “kod sata” na Trgu bana jelačića od 14,30 sati.
Inicijativu je pokrenula   Azra Mulabdić, islamska vjeroučiteljica i društvena aktivistica Daša Poredoš Lavor. Pozvali su još žena i očekuju njihov odaziv.
Ova kampanja potekla je iz New Yorka na inicijativu jedne studentice muslimanke sa hidžabom koja je poslije terorističkog napada 2001. počela doživljavati razne neugodosti od strane svojih kolega radi nepoznavanje islama općenito, kao i neznanja razloga njenog prakticiranja hidžaba. Došla je na ideju kampanje kao sredstvo poticanja vjerske tolerancije i razumijevanja pozivajući sve žene, muslimanke koje ne nose hidžab kao  i nemuslimanke da na samo jedan dan pokušaju osjetiti što znači nositi hidžab. Taj dan nije čin obožavanja već učinkovit način da se promjeni nepravilno viđenje hidžaba.
Što je to hidžab? – priredila Azra Mulabdić
Hidžab je stroga obaveza-farz svakoj punoljetnoj ženi naređeno Kur’anom –Božjom riječju i Sunnetom-praksom Poslanika da bi se pružila zaštita i sigurnost ženi.
Hidžab-odnosno islamska nošnja žene muslimanke je štit svake muslimanke i podrazumijeva ono što prekriva ženu i njena stidna mjesta-štiti njeno tijelo od stranih pogleda i ne dozvoljava strancu da vidi ljepote i oblik ženinog tijela. To znači da je na glavi potrebno prekriti sve osim lica, a na tijelu sve osim šaka ruku. Odjeća koju nosimo ne smije biti uska da nam ne ocrtava linije tijela, kao niti prozirna . Dakle, dozvoljeno da se vide samo lice i šake ruku, sve ostalo mora biti pokriveno maramom i dovoljno širokom neprozirnom robom.  “Hidžab je najuzvišeniji slogan koga žena može izreči, hidžab je za ženu što je školjka za biser”.
Prvi korak na putu ka hidžabu je ispravna namjera i odluka(nijjet)jer  nošenje hidžaba predstavlja pokorovanje naredbi Božjoj. Hidžab se mora nositi samo da bi se pokorilo Božjoj naredbi, samo zbog Njegovog zadovoljstva i samo u Njegovo ime.
Drugi korak na putu ka hidžabu je znanje. Obaveza je žene muslimanke da potraži sigurno i ispravno znanje na ovu temu, tako da može sama uočavati pogrešne informacije u cilju dolaska do istine. Kada se hidžab nosi uz iskrenu namjeru i na osnovu pravilnog znanja, ono onda postaje čvrsto ubjeđenje u srcu.
Treci korak na putu ka hidžabu je ljubav. Među znakovima istinskog vjerovanja je da se sva djela obožavanja čine zbog ljubavi prema tim djelima.
Hidžab je odraz skromnosti, čistoće i poštovanja; smanjuje fitnu(smutnju) i tako blokira put do velikih grijeha; štiti ženu od zla i napasti loših ljudi; žena koja nosi hidžab će biti evaluirana na osnovu njene inteligencije i sposobnosti, a ne na osnovu izgleda.