Svemu lijepom dođe kraj pa tako i druženju sa našim dragim gostom mubarek RAMAZANOM. 

U utorak, 06,kolovoza 2013. imali smo posljednji džem’atski iftar kojim smo željeli zaokružiti sva naša ramazanska druženja kroz iftare, posteravijska sijela koja su nemali broj puta trajala i do sehura odnosno sabaha. I ove godine osjetili smo punim srcem ljepotu ramazanskog ambijenta kroz naš džem’at, osnažili  bratske i sestrinske veze, uspostavili nova prijateljstva i što je najvažnije nadamo se i činimo dovu našem Gospodaru, očistili se grijeha, preispitivali svoje stanje prema Gospodaru i drugima i imanski ojačali. 

JA RABBI, MOLIMO TE DA IZ OVOG RAMAZANA IZAĐEMO ČISTI OD GRIJEHA, OSLOBOĐENI DŽEHENNEMSKE VATRE I SA NAJLJEPŠOM NAGRADOM ZA ISKRENI I POTPUNI POST-PROLAZAK KROZ  DŽENNETSKA VRATA REJJAN. AMIN!

Jedan prelijep dekor našeg posljednjeg ovogodišnjeg džem’atskog iftara predstavljala je posebno pripremljena torta za džem’atski iftar koja je bila toliko slatka za naša postačka nepca da je i “drugi krug” bio nezaobilazan. Hvala Allahu koji daje svoj bereket na džem’atsku sofru što smo osjetili baš kroz džem’atsku tortu u kojoj su mnogi uživali i sa duplom porcijom.

Naš džem’at ima nekoliko simboličnih adeta (običaja) ili nepisanih pravila. Tako prvu i posljednju teraviju u Ramazanu predvodi Fuad ef. Karaga, imam u mirovini i to je jedan lijep gest kojeg želi njegov nasljednik Alem ef. Crnkić, a džem’atlije vrlo rado prihvaćaju. Naravno, Fuad ef. predvodi namaze i tijekom čitavog Ramazana kada ga god ponudi ili zaduži njegov imam, kako sam voli reći.

I kako reče jedan džem’atlija koji je pohađao mekteb kod Fuada ef., a sada je sretno oženjen i ima troje djece, teravija Fuada ef. ga vraća u djetinjstvo i podsjeća ga na mektebske dane kada je počeo dolaziti  na teravije i slušao kur’ansku suru ED-DEHR koju Fuad ef. skoro 50 godina uči na teraviji.

Pored toga što Fuad ef. ima lijep kur’anski mekam  u čemu sisačke džem’atlije uživaju preko 30 godina, on je i hodajuća sehara mudrosti u što smo se nemali broj puta mogli uvjeriti, a između ostalog i nakon posljednje ovogodišnje teravije kada je održao posljednji ramazanski ders ili besjedu što je za naša srca došlo kao što je ona džem’atska torta  za naša nepca.

Fuad ef. je govorio o odlasku Ramazana i naših djela u njemu, o tome da je vjera u Allaha dž.š. i Poslanika najveće blago koje imamo tumačeći jedan prelijep kur’anski ajet i zatim je završio kako je sada pred nama “najveća borba” jer Ramazan odlazi u kontekstu hadisa Poslanika da je najveća borba sa samim sobom, protiv svojih strasti i prohtjeva. Ramazanom odlazi naše sustezanje ali sustezanje od grijeha za vjernika treba da traje čitavu godinu, a ne samo jedan mjesec u godini, kako zaključi naš dragi Fuad ef.

Zato ćemo na kraju ovoga teksta, poželjeti dovu iz jedne prelijepe ilahije koja je posvećena jednom starom imamu, a mi je posvećujemo našem dragom Fuada ef. Karagi.

NEK TE ALLAH NAGRADI, NAŠ DRAGI EFENDIJA, ŠTO ME DINU NAUČI,ŠTO MI PUTE OBASJA…