Kod nas je uobičajeno i standarno da se napravi zajednička fotografija polaznika kur’anskog pisma (sufare) kada se završi tečaj i kada bude promocija novih učača Kur’ana ili narodno kazano “hatme”. Međutim, željeli smo neuobičajeno i nestandarno da “ovjekovječimo” novu grupu polaznika tečaja kur’anskog pisma (sufare) u Medžlisu IZ-e Sisak, njih 13-oro (MAŠALLAH!), kao oblik podrške, ohrabrenja ali i kako, jedan od njih dobro primjeti pa reče: da bismo vidjeli koliko će nas ostati na kraju”…Baš tako! Neka ova zajednička fotografija bude izazov, “test izdržljivosti”, da svi koji su ovdje i lijepo se smiješe, dođu do konačnog cilja, a taj cilj su toplim, motivirajućim riječima, riječima ispunjenim emocijama, kur’anskim i hadiskim porukama, dočarali sisački imami, dugogodišnji imam Fuad ef. Karaga od kojeg se uvijek i baš uvijek može nešto naučiti i novo čuti jer je on, kako to Alem ef. reče “sehara mudrosti”, “imamska enciklopedija” i ne pretjerujemo kad to kažemo i napišemo i to će “potpisati” svi oni koji se nađu u njegovom društvu pa makar i na “5 minuta”.
Zamislite samo jedan detalj iz života Fuada ef. i imat ćete respekt prema tom čovjeku sijede brade i sijede glave, a to ne navodimo bez razloga jer ima izreka učenjaka koji kažu da onaj ko osijedi i ostari u islamu, ima jednu deredžu, stepen.
U nedjelju, 09. veljače, nakon jacije-namaza sakupiše se prijavljeni polaznici na prvom satu, bolje reći susretu tečaja kur’anskog pisma (sufare). Alem ef. vidno ubuđen, nasmiješen i raspoložen što pred sobom vidi 13-oro polaznika različite dobi, predade riječ Fuadu ef. koji mahsuz dođe da prisustvuje ovom važnom činu i događaju jer “nije mala stvar da ljudi počinju učiti kur’anski alfabet sa nijjetom, željom da umiju čitati Božiji govor i osjetiti njegovu ljepotu”. I sad da somenemo jedat detalj iz života našeg imama u mirovini Fuada ef. kad on reče, bolje reći posvjedoči: “Da vam kažem ja se ne sjećam kad sam učio i naučio sufaru” i toga se nesjeća ne zbog toga što ga pamćenje slabo služi, naprotiv našeg imama emeritusa pamćenje itekako dobro služi i u 7.deceniji dunjalučkog života ali čujte nastavak” ne sjećam se zbog toga što sam u 6.godini života bio na 95. stranici časnog Kur’ana”. I šta da čovjek kaže, pomisli, osjeća kad ovo čuje…Slavljen neka je naš Gospodar, u 6. godini života već bio na 95. stranici časnog Kur’ana, a gdje su danas naša djeca? Neka svako izvede zaključak.
No, Fuad ef. nastavi govoriti u svom stilu, onako blago, mekano, primamljivo, o veličini i važnosti Kur’ana, o veličini i stepenu učača Kur’ana, a polaznici kao da “rastu” i još više elana dobivaju. Bila je tu i jedna dirljiva priča o djevojčici iz jedne arapske zemlje koja je prekrasno učila Kur’an svake večeri u svojoj sobi i Allah je odredio da se djevojčica razbiljela i preselila na Ahiret. Majka je iz tuge , boli ali i navike svaku večer dolazila pred vrata sobe svoje kćeri i čula je druge glasove, za nju nejasne i čudne. Nakon što je pozvala jednog učenjaka da čuje te glasove, učenjak je u suzama rekao: “To su meleci koji su svake večeri dolazili slušati tvoju kćer kako uči Kur’an, a sada oni dolaze svaku večer i plaču jer nemaju je prilike više slušati”. To je priča koja nadahnjuje. Fuad ef. je uputio čestitku novim polaznicima sa dovom i željom da ne posustaju, da budu ustrajni i da cijene svoga mu’allima koji im želi odvojiti svoje dragocjeno vrijeme da ih pouči.
Potom se prisutnim polaznicima obratio muallim Alem ef. kazavši kako njihov iskren nijjet, želja, volja i ustrajnost te njegovo znanje i umijeće kad se pomiješaju, uz Božiju pomoć i milost, rezultati će ako Bog da doći.
Poručio je polaznicima da moraju sami činiti dovu da im Gospodar podari uspjeha u ovom hajirli poslu i da budu “oprezni” zbog šejtana koji će ih sada češće sputavati i ubacivati im misli: nije ovo za tebe, nemožeš ti to, nemaš ti vremena itd. Kad god Vam to naumpade ili nešto slično, budite uvjereni da je šejtan krenuo u “napad”. A vi se lijepo odbranite sa Euzom, Bismillom, surama “zaštitnicama”…
DRAGI POLAZNICI, NEK VAM JE HAJIRLI, SRETNO I MUBAREK BILO, NEK VAM JE GOSPODAR NA POMOĆI, USTRAJNI BILI I DO CILJA AKO BOG DA STIGLI…