Diljem naših džem’ata održavaju se džem’atski iftari koji uljepšavaju mozaik ramazanskog života te ispunjavaju vjernička srca svakim dobrom.

I u našem džem’atu, 10. ramazanske noći održan je Prvi ovogodišnji ramazanski iftar o kojem želimo zabilježiti nekoliko redaka odnosno iskazati svoja osjećanja.

Džem’atski iftari u Hrvatskoj, u Sisku za nas imaju posebnu vrijednost, slast, draž i ljepotu.

Zašto?

Zato što mi vizualno Ramazan doživimo samo kod naših kuća, u našim domovima, porodicama i u džamiji, džamijskom dvorištu.

Zato se trudimo da što više, ljepše i intenzivnije upriličimo sebi taj lijepi vizualni ramazanski ambijent kojeg nemamo kao naša braća i sestre u BIH koje svaki detalj podsjeća na ljepotu ramazanskog života; od mirisa ramazanskih somuna koji se šire u prediftarsko vrijeme čaršijom ili mahalom, upaljenih kandilja i ezana sa munara, česmi sa bistrom i hladnom vodom, sokacima punih naših majki, djece i omladine koji hrle na sabah-namaz.

Naši džem’atski iftari koncipirani su na vrlo jednostavan i za sevap najbolji način: svi sudjeluju i svi su domaćini džem’atskog iftara jer od kuća donose svoje najdraže jelo koje žele podijeliti sa ostalim postačima, a sve zarad Poslanikove nagrade koja je obećana u hadisu:

Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još će dobiti nagradu sličnu postačevoj, a da njemu ništa ne bude umanjeno.

Prethodno citirani hadis je naš najveći poticaj, motivacija i inspiracija.

Naše drage majke voljene, kako se između ostalog u jednom mevludskom stihu spominje, donose hranu, a njen miris se širi duž ulice od mesdžida.

Prirodna oaza ili ambijent našeg iftara je naše malo ali nama drago džamijsko dvorište,  i iftarimo ispod džamijskog grožđa i uz miris džamijskih ruža i raznobojnog cvijeća posađenog i poredanog kao u saffovima.

Pred akšam naravno dovimo jer tada znamo da je najefdalnije i najbolje, a potom uz ezan i prediftarsku dovu, slatkim hurmama se počastimo te akšam klanjamo.

I zaista po ko zna koji put osvjedočujemo se kako je bereket i Božija milost u zajedničkoj sofri, ta zaista je fascinantno kako hrana može biti tako ukusna, slasna i slatka na džem’atskim iftarima. Ta ista pita, piletina, čorba, imaju drugačiji “šmek”, kako kaže jedan insan. Ali bereket je to.Teško je to definirati i opisati, to se može samo osjetiti.

I nakon iftara, svi smo tu, pokraj džamije na “licu mjesta” što znači imamo vremena za razgovor uz kahvu i kolače pa žurbi nema mjesta jer “čut će se ezan”. I tako prođe naš prvi džem’atski iftar, uvijek ljepše nego što zamislimo i očekujemo,a ove godine nam se pridružila i porodica Mudrov iz Kutine koji su s nama podijelili svoja ramazanska osjećanja ali i specijalitete poput “pekmezli hurmašica”.

I za kraj posebno želimo spomenuti naše “ramazanske slavuje” kako ih je netko od milja nazvao, a to su naši najmlađi postači koji su pokazali kako iako u prediftarsko vrijeme imaju snage i energije trčati po džamiji i džamijskom dvorištu.

NEK VAM JE SVAKI RAMAZANSKI DAN MUBAREK…