Piše: Ana Božičević
SISAK – Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Siska uz potporu svih bošnjačkih asocijacija Grada Siska i SMŽ i ove je godine obilježilo „Dan bijelih traka”. Okupljanje je započelo „kod sata” u Sisku gdje su oko ruke stavili bijele trake koje su nosili tijekom mimohoda kroz grad.
„Putem bijelih traka koje su simbol čistoće, mira i slobode želimo se prisjetiti samog događaja od 1. svibnja 1992. godine, a zapravo je to sjećanje i na II. svjetski rat i holokaust u kojem je ubijen velik broj židovskog stanovništva. Želimo se prisjetiti drugog najvećeg masakra nakon Srebrenice, odnosno genocida nad bošnjačkim stanovništvom na području BiH. Prisjećamo se niza ratnih zločina i etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva, u najvećoj mjeri Bošnjaka jer se smatra da je u to vrijeme ubijeno više od četiri tisuće Bošnjaka, dok je ukupno ubijeno oko pet tisuća ljudi.”, rekao je predsjednik Vijeća Adis Keranović i dodao da su u to vrijeme bijelim trakama obilježeni oni koji su bili dio nesrpskog stanovništva. „Na svojim kućama su morali objesiti bijele plahte i nositi bijele trake kako bi se znalo tko nije dio tog stanovništva. Na taj način su obilježeni i ubijen je velik broj ljudi.”, ispričao je Keranović.
Ovogodišnji „Dan bijelih traka” obilježila je i izložba istražitelja Instituta za nestale osobe BiH Muje Begića u „Kazalištu 21″ koji je prikazao svoje fotografije samog događaja. Begić je ekshumirao najviše posmrtnih ostataka iz masovnih grobnica s područja Unsko-sanskog kantona, odnosno Zapadne Bosne i samog Prijedora, a ovom prigodom pripremio je izložbu slika Tomašice. Tomašica je inače jedna od najvećih masovnih grobnica u kojima su ubijani logoraši s područja grada Prijedora.
U „Kazalištu 21″ je održana i projekcija filmova i tribina gdje su uz Begića gostovali članovi Saveza logoraša BiH na čelu s predsjednikom Saveza Jasminom Meškovićem. „Ovo je svakako prilika da evo i u Sisku zajedno sa svim građanima, bez obzira na vjersku, nacionalnu, spolnu ili neku drugu pripadnost ukažemo na velika zlodjela fašističke odluke kada je u pitanju odluka Kriznog štaba općine Prijedor 31. svibnja 1991. godine da svi građani nesrpske nacionalnosti budu vidljivo obilježeni. Vjerojatno je nešto takvo napravljeno ranije, za vrijeme fašizma 40-ih godina, ono što je napravljeno Jevrejima, Romima i tako dalje. Smatrali smo da je fašizam pobijeđen i da se to više nikada ne može dogoditi na prostoru Europe, međutim, svjedoci smo da se 90-ih godina to dogodilo u BiH, i to konkretno u slučaju grada Prijedora.”, rekao je Mešković i osvrnuo se na projekciju isječaka tri dokumentarna filma u vlasništvu Saveza logoraša u BiH koji govore o zločinu i stradanju logoraša. „Prvi dokumentarni film nosi naziv „Logori smrti” i to je putopis kroz cijelu BiH koji obrađuje 22 logora od njih ukupno 657. U filmu svjedoči 56 logoraša od ukupno 200.000 koliko ih je prošlo kroz logore i korištena je bogata arhivska građa. Drugi dokumentarni film nosi naziv „Herceg-Bosna – zločin i kazna” koji govori o sukobima između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Republike Bosne i Hercegovine, o formiranju logora, logorašima i njihovim sudbinama. Treći dokumentarni film, također u vlasništvu Saveza logoraša u BiH, nosi naziv „Silovanje u ratu – nevidljivi ožiljci”. Ovo je prvi put da muškarci javno progovaraju o torturi silovanja koju su doživljavali u logorima. Inače u Bosni i Hercegovini se vrlo malo govori o problemu silovanja i silovanim osobama, a ono što je posebno otežavajuće je da su mnogi roditelji morali gledati kako im pred očima siluju djevojčice i dječake.”, ispričao je predsjednik Saveza.
Prije same projekcije filmova prisutnima se obratio sisački imam Alem efendija Crnkić. „Ovo je naš izraz, osjećaj i potreba, obaveza da se na ovaj način prisjetimo. To je minimum što možemo učiniti jer je i zaborav genocid, a to ne smijemo dozvoljavati u ovim mirnodopskim uvjetima. S vama ću podijeliti post istaknutog publicista i novinara, banjalučkog političkog analitičara Srđana Puhala koji je danas na Twitteru objavio sljedeće: „Braćo Srbi, danas je „Dan bijelih traka”, dan kada smo ponižavajući Bošnjake u Prijedoru ponizili sami sebe”. Mislim da je ovo istinska katarza i suočavanje s istinom.”, rekao je Alem ef. Crnkić i pozvao prisutne da se prisjete svih nevino stradalih Prijedorčana, njih 3.176 među kojima i 102 djece za koje nikada nije izdana dozvola za podizanjem obilježja u Prijedoru.
„Kroz ove dokumentarne filmove mi želimo poslati jednu jasnu poruku, a to je ono što stalno ističemo da se ne zaboravi, da se ne ponovi, da svi oni koji su odgovorni za zločine moraju odgovarati, da se više nikada logori i strahote logora ne ponove, kako u Bosni i Hercegovini tako i na području Europe i cijelog svijeta.”, istaknuo je Mešković.
