Administrator i web redakcija su zamoljeni da se objavi Zapis sa gostovanja glavnog imama u džem’atu Djelovi kojeg potpisuje Alem ef. Crnkić sa nešto drugačijim izražajem što smo prihvatili:
Gostovati kao vaiz-predavač na mevludskom programu u džem’atu svojih korijena, potomaka i predaka je bila za mene čast, radost, privilegija i uzbuđenje. Džem’at Djelovi nalazi se u Jezerskom, pripada Medžlisu IZ-e Bos.Krupa. To je džem’at kojem pripadaju moji “Crnkići”, džem’at u čijem su džem’atskom mezarju ukupani moji potomci, moj rahmetli did Muharem koji mi je bio velika podrška prilikom mog školovanja u Zagrebačkoj medresi kada sam svaki vikend dolazio u Sisak, a on bi me dočekivao sa osmijehom, radošću i za svog dragog unuka, iako samac-bećar, na svoj način pripremao jelo. Neka mu je rahmet i magfiret duši. Zato sam odlučio i ovaj tekst da napišem na jedan drugačiji, posebniji način, dozvolit ćete mi, dragi posjetitelji web stranice, malo intimniji i osobniji način. Raduje me što je imam ovog džem’ata mladi i agilni, ambiciozni Muhamed ef. Begić koji iz ljubavi prema imamskom pozivu, tako i radi; osvježava ovaj džem’at različitim aktivnostima na svoje i zadovoljstvo svojih džem’atlija. Ne sjećam se, kada sam posljednji put prisustvovao jednom tako lijepom mevludu. Da li to zbog “brojnih” ahmedija (kolega-imama) kojih sam izbrojio 20, da li zbog učača za koje sam rekao da su te noći bili najbolji sa Unsko-Sanskog Kantona ili zbog ambijentalnog prostora stare bosanske džamije, srdačnog i velikog “krajiškog” gostoprimstva, ni sam neznam zbog čega više! Ni nestanak struje u jednom dijelu programa i to baš u onom dijelu kada sam održao predavanje, nije pokvario atmosferu pa i pažnju slušalaca. A te noći, u svom govoru, obraćanju, bio sam emotivan, pa zar može osoba govoriti o poslaniku Muhammedu a.s., a ne biti emotivan?! Nisam htio vaziti, htio sam i to sam i učinio podjeliti sa prisutnima primjere iz života Muhammeda a.s. koji me iznova uvijek fasciniraju; njegova milost, njegova srdačnost, ljubaznost, dobrota i strpljenje, u svakom trenutku njegovog života bili su na vrhuncu. Bio sam postiđen, kao što sam i rekao, da te noći imam čast biti glavni vaiz-predavač, ispred imama koji imaju više godina imamskog staža nego ja godina, poput Ishak ef. Sedića iz Bos.Krupe i Asim ef. Nuhića sa Konjodera. Ali taj mevlud, tu noć, neću zaboraviti zbog svih osjećanja, emocija, dojmova i impresija koje sam osjetio i ponio sa sobom. Rekao sam da je mevlud u džem’atu Djelovi prevazišao okvire svoga Medžlisa, muftijstva jer je po prisutnima poptimio razmjere “međunarodnog” mevluda na kojem su pored moje malenkosti bili prisutni “mahsuz” gosti iz Austrije, grada Welsa i džem’ata “Bošnjak” iz Graza na čelu sa mladim imamom, hafizovom Sabahudinom ef. Hašićem s kojim sa razmjenio nekoliko lijepih rečenica i predsjednikom džem’ata Safetom Ljubijankićem koji je poselamio prisutne. Hvala UZvišenom što pripadam džem’atu Djelovi kojeg nosim u srcu na kojeg se ponosim i ispričavam se zbog osobnosti koju sam unio u ovaj tekst.
A sada neka slike više govore od riječi…
Alem ef. Crnkić
