U subotu, 06. listopada 2013. na Dječijem groblju u Sisku održana je Komemoracija za više od 2000 djece koja su umrla na različitim lokacijama usljed gladi i hladnoće u NDH logorima ili kako su ih zvali “Prihvatilišta za djecu”. Parastos je predvodio sisački jereh-paroh Veselin Ristić koji se nakon molitve obratio prisutnima rekavši kako je ovo mjesto sjećanja, mjesto pouka i poruka gdje riječi nedostaje da opiše zločin stradanja nevine djece koja nisu ni okaljana grijesima, a bila su umorena. Naša najveća vrijednost jeste da smo svi Adamova djeca i da se trebamo poštivati kao ljudi, istakao je paroh Ristić.

Komemoraciji je prisustvovao glavni imam sisački Alem ef. Crnkić.

Dvogodišnji Radoslav Marinković iz Kuljana kod Dobrljina jedno je od najmanje 1200 djece koja su od kolovoza 1942. pa do siječnja 1943. umrla u Dječjem logoru Sisak, jedinom takvom u Europi. Logor je formiran kao “Prihvatilište za djecu izbjeglica”, nakon ofenzive na Kozari, a za svu nevinu djecu koja su od gladi, bolesti i iscrpljenosti umrli u logoru danas je održana komemoracija na Dječjem groblju u Sisku.

Na komemoraciji je bio i Milan Marinković, Radoslavov brat, koji je pri dolasku u logor imao 11 godina.

– Bili smo u zbjegu s Kozare, majka, trojica braće i sestra i uhvaćeni smo u skupini s 5000 ljudi pri proboju. Djeca su odmah ukrcana u kamione i završili smo u Sisku. Tu su mene i još neke starije odveli za Koprivnicu gdje smo radili u selu Ždale kod dobrih ljudi, no najmlađeg brata više nisam vidio. Bio je malen i gladan i umro je negdje u logoru – kroz suze nam je rekao Milan kojeg je jedan domobranski oficir na prolazu kroz Ždrale uzeo k sebi i vratio ga u Dobrljin gdje se krajem rata susreo i s majkom koja je preživjela rat.

Kroz logor u Sisku, koji se nalazio na nekoliko lokacija gdje su djeca, od novorođenčadi do mlađih tinejdžera, ležala na hladnoći bez kreveta i pokrivača uz slabe obroke evidentiran je u tih nekoliko mjeseci boravak 6693 srpskih dječaka i djevojčica s Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije. Nekima su roditelji završili u Jasenovcu gdje su ubijeni, a nekim na prisilnom radu u Njemačkoj. Sisački mrtvozornik dr. David Egić službeno je zabilježio smrt 1152 djece, koja su pokopana u Sisku, a kasnija evidencija Ante Dumbovića utvrdila je smrt 1630 mališana.

Sisački Dječji logor ostavio je i cijeli niz svjetlijih priča jer su se u spašavanje djece uključili mnogi Siščani i Zagrepčani predvođeni Dianom Budisavljević, čime je spašeno više od tisuću djece. Kako su neka djeca prilikom odvođenja u logor bila premalena da zapamte svoja imena mnoga su nakon rata teško saznavala svoj pravi identitet, obitelji su godinama spajanje, a neka su nastavila živjeti u obiteljima koja su ih udomila.

Spomen ploče na Dječjem groblju u Sisku ove su godine, nakon dugogodišnjeg zapuštanja, obnovljene,a Srpsko narodno vijeće je uputilo početkom godine nadležnom konzervatorskom odjelu zahtjev da se područje tzv. Dječjeg groblja zaštiti kao memorijalno mjesto. Odluka Ministarstva kulture još se čeka.

Traže od nas preživjelih zatočenika dječjih koncentracijskih logora, da oprostimo. Ali kako oprostiti onima koji su počinili zlodjela poput masovnih ubojstava djece. Teško je oprostiti takve zločine i zato tražimo da se krivci kazne. Rekao je ovo u subotu u Sisku Milinko Čekić, predsjednik udruženja jasenovačkih logoraša iz Beograda, na komemoraciji na dječjem groblju, održanoj u čast više od dvije tisuće djece pokopane na tom mjestu.

Kod spomen obilježja dječjeg groblja, na kojem su pokopana djeca žrtve ustaškog koncentracijaskog logora u Sisku iz 1942. i 1943. godine , govorio je i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac. Istaknuo je kako se i danas moramo boriti protiv onih koji bi zaboravili, negirali, ili opravdavali ovaj i slične zločine.

– Ovoj ćemo djeci odati najveću počast ako to ne dozvolimo, ako se izborimo za živimo u državi tolerancije i ravnopravnosti, rekao je Pupovac. Kroz zloglasni sisački dječji koncnetracijski logor prošlo oko sedam tisuća djece, većinom s Kozare, Banije i Korduna, točan broj umrle i ubijene djece se ne zna, ali ih je više od dvije tisuće. Isto toliko djece spasile su hrvatske obitelji većinom iz Siska i okolice, te aktivisti Crvenog križa, a ta su djeca u Sisku ostala i živjeti. I njima treba odati veliko priznanje, rečeno je na komemoraciji u Sisku.