Naša Islamska zajednica bogata je sa nekoliko hadžija koji su njezin ukras, neraskidivi tespih, ustvari još malo je potrebno da popune taj tespih od 33 zrna, preko 2o hadžija trenutno naš džem’at broji ali jedan hadžija, kako ga od milja i ponosno zovemo, zaslužuje da se nađe na stranicama našeg Medžlisa pa i na našim usnama dok izričemo pohvalu. To je hadži Abdurahman Harčević, predsjednik našeg džem’ata i Medžlisa. I mnogo prije nego što je postao predsjednik džem’ata i Medžlisa, džamija i džem’at su bili njegov drugi dom; ponekad u šali kaže odnosno prenosi da mu njegova Senka-hanuma kaže da se preseli u džamiju jer ima osjećaj da je više u džamiji nego kod kuće, a naš hadžija ko hadžija, nasmiješi se i nastavi onako kako je navik’o. A njegova navika je biti na hizmetu potrebama svoje Zajednice, svoga drugog doma, svoje džamije i džem’ata, ako nema ko, ima hadžija, kako sam često kaže. I za ovaj tekst vjerovatno ćemo morati tražiti halala od našeg hadžije jer on ne voli da se njega ističe, nagrada je kod Allaha najbolja i najslađa, a ljudska hvala nije potrebna, njegov je moto života ali jednostavno željeli smo, radi podstreka drugima, pa i mnogo mlađima, da se prepoznaju u čemu oni mogu biti od koristi za džem’at. Ovom prilikom naš foto-objektiv sasvim slučajno, spontano uhvatio je “hadžiju na djelu” kako uljepšava naš mali harem (dvorište) džamije sadnjom cvijeća. I nije to prva godina kako to naš hadžija radi, i to je jedna od njegovih dragih navika.
I na kraju završit ćemo ovaj tekst bar onako kako bi hadžija vjerovatno volio, a to je da učinimo dovu Allahu dž.š. da našeg hadžiju nagradi, i da nam dugo bude na hizmetu (koristi) džem’atu, da mu Allah dž.š. podari dobro zdravlje i dug život koji će iskoristiti u hizmetu džem’atu.
..I to nije sve, da se nađe i još poneko tko će ići njegovim stopama…
