Cijenjeni džem’ate, današnja hutba je nastavak komentara kur’anskog ajeta sure El-Maide, ajeta koji nas upozorava na tri velika zla, odvratnosti, štetnosti za čovjeka, tri harama, a to su alkohol, kocka i gatanje.
U prošloj hutbi smo govorili o alkoholu, u današnjoj hutbi govorimo o kocki kao haramu koji je i dan-danas prisutan u različitim formama i oblicima.
Pripremajući se za današnju hutbu, došao sam do podatka kako su u prošloj godini u Hrvatskoj srušeni rekordi kada je u pitanju klađenje. Tako primjerice časopis „Poslovni dnevnik“ pozivajući se na podatke iz Ministarstva financija navodi kako je u Hrvatskoj u prošloj godini potrošeno na klađenje 4,9 milijardi kuna gotovo 700 milijuna kuna više nego u istom razdoblju 2011. godine. Interesantno je kako je protekla godina poznata kao „godina krize“. Prema ovim podacima, u Hrvatskoj se može govoriti o epidemiji kockanja. Naravno država ne suzbija porast kladionica i samo klađenje već ih napprotiv potiče iz razloga jer se radi o jednoj unosnoj stavci i za državni proračun. Tako je zabilježeno da je od masovnog klađenja temeljem naknada koje uplaćuju sportske kladionice u protekloj godini uplaćeno 246 milijuna kuna u državni proračun što je 32 milijuna kuna više nego u istom razdoblju 2011. godine. Dobit je ove godine dodatno rasla i zbog sve raširenijeg on-line klađenja, koje kladionicama smanjuje trošak najma prostora i plaća za zaposlenike. Jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka u liječenju ovisnika o kockanju Zoran Zoričić navodi nekoliko značajnih podataka kada je u pitanju kockanje u Hrvatskoj. Prema ovom stručnjaku u Hrvatskoj ima oko 50 tisuća patoloških kockara, 230 tisuća su problematični kockari, a svaki drugi Hrvat povremeno kocka. Najveći problem su kladionice, a čak 60 posto ukupnog broja ovisnika o kocki otpada na one koji svoj novac ostavljaju u sportskim kladionicama. Industrija kocke u Hrvatskoj okrene godišnje oko 10,5 milijardi kuna, a taj sektor zapošljava samo 7.700 radnika. Isti stručnjak kaže sljedeće: Mislim da je epidemija kockanja u Hrvatskoj posve predvidljiva iz razloga što se ulažu velika sredstva u kockarski marketing. Stoga sam uvjeren da još nismo dosegnuli plafon u otvaranju kladionica, automatski time i u broju ljudi koji igraju sve te igre na sreću. Uvijek je to proporcionalno, što je veći novac ubačen u reklamu, to će biti i više ljudi koji će posegnuti za igrom, za kockom. To znači da će biti i veći broj ljudi koji posrću. Smatra se da otprilike jedan posto svih tih igrača zapada u dimenziju teškog patološkog kockanja.
Zoričić koji radi sa ovisnicima od kockanja i proučava njihov mentalitet navodi da su u Hrvatskoj najveća zaraza, ovisnost i bolest sportske kladionice koje privlače najveći broj mladih ljudi. Tako on o tome kaže sljedeće:
Problem je što mladi ljudi misle da mogu unovčiti svoje poznavanje sporta. I da će ono što im je dotad bio hobi, postati čak i unosan posao. Iz one svoje pozicije gubitnika koji živi na društvenim marginama, čekajući posao, živeći na džeparcu ili ako ima sreće na studiju, preko noći se muškarac pretvara u investitora koji čeka da ga poljubi sreća, te da pritom dobije neke novce i razbije sve prigovore zbog dotad parazitskog načina života i otvori oči svima, te da će doći njegovih pet minuta. To je objašnjenje psihološkog momenta kockara.
Drugi trenutak je njegova idealizacija onih potisnutih ambicija iz mladosti, kad je smatrao da će biti netko i nešto, da će – i biti i imati. To biti i imati, već je davno od toga odustao, kroz svoj posao, ulaganje i školovanje. Tu shvaća da je gubitnik i čeka da ga poljubi sreća. Ne shvaćajući da je kocka samo matematika, nipošto sreća. Kockaru se događa emotivan, financijski i sociološki krah, obiteljski, dakako, isto. Što dublje pada, to mu je teže priznati poraz, a ne priznaje ga jer je kockar nezreo kao osoba. Nespreman je priznati poraz, nespreman je priznati da je prevaren, a podržavaju ga vršnjaci. Kada se igra kladionica, to je jedna subkultura vršnjaka, subkultura mladih koji se zajedno vrte, zajedno provode vrijeme u svojim ritualima oko kocke. Zajednički propadaju i vuku jedan drugoga prema dnu. U trenutku kad se želi izvući, ovi drugi ga ljubomorno kroz stil života vuku za sobom, uvjeravajući ga da on nije taj, da nije u problemu i kockar će u to lakovjerno povjerovati.
Prema ovim podacima koje smo čuli i prema mišljenju ovog stručnjaka, možemo zaključiti da je kockanje ili klađenje poprimilo velike razmjere, iz dana u dan različite oblike, modele i forme te je postalo veliki obiteljski, društveni, moralni problem koji je prisutan u društvu i zemlji gdje živimo.
Po ko zna koji put možemo se zahvaliti našem Gospodaru i Stvoritelju koji nam je iz Svoje milosti prema nama, ukazao na ono što čovjeku šteti, što ga unazađuje i što ga na kraju srozava i uništava.
Islam kao prirodna vjera, put, pravac, vjera po mjeri čovjeka u svojim propisima, naredbama i zabranama potpuno respektira ljudsku prirodu te ga odvraća od svega onoga što može poremetiti ljudsko dostojanstvo, čast, ugled i učiniti ga robom. Islam čovjeka odvraća od svega onoga što čovjeka odvraća od sjećanja, spominjanja i veličanja Stvoritelja i Gospodara. Islam čovjeka uči, podučava, savjetuje i upozorava da ne smije biti ovisan ni o čemu osim ovisan o svome Gospodaru, te da ne smije biti rob ni čega osim svome Gospodaru koji je toga jedini dostojan. Zato vjernik živi u balansu-između dunjaluka i ahireta svjestan da mu dunjaluk treba i mora biti samo sredstvo, a ne krajnji cilj.
Zato islam kocku, klađenje svrstava u red najvećih zala, odvratnosti, štetnosti, šejtanskih rabota i djela koje nemogu donijeti ništa dobro nego samo čovjeka odvesti u ponor., malo po pomalo. Tu čovjek nemože imati mjeru i tu je granica skliska kao i kod alkohola. Zato Uzvišeni baš u sljedećem ajetu nakon zabrane kocke i klađenja poručuje: „Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti? Dakle, prema ovom ajetu, šejtan, alkohol i kocka jednako neprijateljstvo, mržnja i odvraćanje od djećanja na Uzvišenog Gospodara.
Islam čovjeka uči, podučava, savjetuje, potiče i izgrađuje da bude čovjek koji se trudi da svojim vlastitim trudom, radom dođe do već određene nafake. Nafaka je već određena ali Allah dž.š. želi da se čovjek potrudi za nju, a ne da na nezakonit način stječe imetak, upravo onako kako je i kazano u časnom Kur’anu: „ Ne jedite imetke jedni drugih na nepošten način“. A klađenje, kocka i svaka dobit od toga jeste stjecanje imetka na nepošten i nezakonit način. Zato je i Božiji Psolanik rekao: „Najbolje djelo je zarada stečena na dozvoljen način“. Zato je Uzvišeni i rad, privređivanje uvrstio u ibadet. Kada čovjek radi halal-dozvoljen posao i radi taj posao, kako kaže Poslanik na najbolji mogući način, onda je zaista taj stečeni novac berićetan i hajirli. Ljudi su skloni da sve ostvare na lagan način, bez mnogo muke i truda; neki žele završiti školu na prečac, sa vezom, zaposliti se s vezom, steći imetak preko noći. Objava Kur’ana koja je trajala 23 godine, Poslanička misija koja je trajala 23 godine odašilje i promovira značajnu poruku, a to je da je sastavni dio islama postepenost. Sastavni dio našeg života jeste postepenost. Rođenjem, čovjek prelazi sve etape od djetinjstva, mladosti do starosti. Dan započinje jutrom, završava sa noći. Vjera se čitav život gradi i izgrađuje. Sve ide postepeno i ništa nema na prečac.To je filozofija islama, suština života.
Kur’anski termin za kocku „el-mejsir“ obuhvata sve vrste kockanja, nagradnih igara kako god se nazivale u kojima ima uloga i dobiti odnosno gdje se ulaže novac.
Neki su ipak svjesni da je igranje na sreću haram pa taj haram nastoje djelimično oprati ili ublažiti isticanjem kako će čitav ili određeni iznos dobitka podijeliti u humanitarne svrhe ili za gradnju džamije. Izgleda da ljudi ne poznaju šerijatsko pravilo po kome cilj ne opravdava sredstvo. Ne može se učestvovati u haramu da bi se podržao neki plemeniti cilj.
Iščitavajući hadise o onima koji kockaju, može se vidjeti kako se kockanje izjednačava sa ogavnim stvarima. Tako Allahov Poslanik kaže: „Ko igra kockom kao da je zamočio svoju ruku u svinjsko meso i svinjsku krv“. Subhanallah, nešto što smatramo tako odvratnim i ogavnim-eto tako se uspoređuje onaj tko je u krugu kockanja. Znači, kupiš listić, loto, kao da si zamočio svoju ruku u najveću nečist. Abdullah ibn Omer r.a. čak kaže: „Ko igra kockom kao da se namazao svinjskom mašću“.
U drugom hadisu se kaže: „Ko svom prijatelju kaže: „Hajde da kockamo“, neka podijeli sadaku. To jest: neka podijeli ono što je mislio uložiti u kockanje, kako to pojašnjava Ibn Esir u Nihajetu. Vidimo da je sam poziv nekome na kockanje grijeh koji zahtijeva otkup sadakom, pa kakva je tek kazna predviđena za onoga ko to i učini?!
Poštovani džema’ate!
Budimo svjesni da je koristan novac samo onaj koji zaradimo svojim radom, na halal način.
Budimo svjesni da će nam Bog podariti nafaku i zadovoljstvo onim što imamo ako se strpimo u neimaštini.
Budimo svjesni da igre na sreću nude samo iluzije o bogastvu i lahkoj dobiti koje nas udaljavaju od ozbiljnog planiranja budućnosti i mukotrpnog rada.
Budimo svjesni da ćemo pred Bogom odgovarati o načinu sticanja i trošenja svog imatka.
Molim Boga da nam podari halal-opskrbu i zadovoljstvo onim što imamo. AMIN
