Naš džem’at i Medžlis za kojeg mnogi oni, koji u njega dođu, navrate, svrate ili ostanu nekoliko dana kažu kako osjete jedan porodični ambijent, atmosferu zdravih džem’atskih odnosa, topline i srdačnosti. Uzvišeni Gospodar je podario Svoju milost našem džem’atu, bereket (blagoslov) i molimo Njega, našeg Gospodara da tako i ostane. Posebnost našeg džem’ata je, između ostalog i u tome što imamo živi primjer učenika i učitelja, mladosti i iskustva…Alem ef. Crnkić često će reći za svoga učitelja, Fuada efendiju Karagu da je sehara i riznica mudrosti, dobrih savjeta, smjernica te da je sretan što ga ima kraj sebe, taman kako bi Fuad ef. ponekad obuzdao njegovu “naglu” reakciju ili (ne)promišljenu odluku…S druge strane, Fuad ef. Karaga kazat će “kako imamo dobrog i kvalitetnog imama, vaiza i da se “ne bi štel mješati” pored imama koji je u snazi, mladosti, znanju i energiji.

Ali upravo u ovom primjeru međusobnog poštovanja i uvažavanja naših imama  leži i odgovor odnosno preslika harmoničnih, skladnih i lijepih džem’atskih odnosa koji vladaju u našem džem’atu. Kroz primjer naših imama koji vrlo dobro razumiju i primjenjuju hadis dragog Poslanika u kojem kaže: “Ne pripada nama onaj ko nema milosti prema mladima i poštovanja prema starijima”, a i džem’at živi taj hadis i zato lijepo “diše”.

U petak, 27. rujna 2013. Alem ef. Crnkić u šaljivom tonu pred sami džumanski ezan reče kako je uspio “nagovoriti” Fuada ef. da nam bude hatib te ga time učini sretnim da i on ima priliku da se okoristi novim znanjem…

I zaista Fuad ef. Karaga, lahkim, probranim, odmjerenim riječima u hutbi nas provede kroz prvi kur’anski ajet, prvi kur’anski imperativ: “Uči, čitaj, u ime Gospodara Koji stvara”, te nastavi kako Kur’an na mnogo mjesta potencira i naglašava važnost stjecanja znanja “od bešike do kabura”.

Motiv njegove hutbe o važnosti stjecanja znanja, čitanja, prikupljanja informacija bila je, kako sam reče jedna neugodna spoznaja kako Bošnjaci u Sisku ne koriste blagodat koju imaju od 2012. godine, a to je Središnja knjižnica za bošnjačku nacionalnu manjinu koja je otvorena pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH baš u Sisku, u Capragu gdje živi najveći broj Bošnjaka u Sisku. Odjel bošnjačke knjjižvenosti vrvi prekrasnim naslovima naše nacionalne književnosti i zaista je sramota, pa i grehota da se ne prelistaju te knjige, ne pogleda u njih i pokupi koja kvalitetna informacija i spoznaja.

Zato je apelirao na sve nas, da budemo svjesni kur’anskog imperativa o stjecanju znanja koji  je došao prije naredbe o namazu, postu, te da budemo “narod Knjige”, baš onakvi kakvim nas Kur’an Časni opisuje. Jedan od ukrasa hutbi imama Karage je što iz svoje sehare uvijek pronađe jednu zanimljivu hikaju, narodnu priču ili predaju, malo znanu koja se najbolje pamti. Tako Fuad ef. ispriča jednu predaju kako se jedne prilike šejtan bojao ući u džamiju jer je pored džamijskih vrata spavao “učen čovjek”, a šejtan je pošao da ometa u džamiji “pobožnog neznalicu” koji je klanjao. Eto primjera koliko je učen čovjek odabran, a Kur’an jasno poručuje “nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju”.

I tako završi još jedna u nizu sisačka džuma i hutba imama Fuada efendije Karage koji je, kako reče Alem ef. uvijek tu da popuni kockice lijepog džem’atskog mozaika.