Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovu putu, ali, neki od vas su
škrti – a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste
siromašni. – A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti. (Muhammad 38)

Citirani
kur’anski ajet daje nam nekoliko važnih poruka i smjernica, na prvom mjestu upoznajemo
se sa kur’anskim izrazom „trošenje na Allahovom putu“ (fi sebilillah).

Trošiti
svoje resurse, potencijale, umijeća, vještine, trud, rad, trošiti svoj imetak,
trošiti sebe u punini na Allahovom putu je u islamskim izvorima istaknuto na
visokom mjestu, visoko vrednovano i pohvaljeno, ustvari, kada se govori o
džennetskim nagradima i stepenima, često se u tom kontekstu spominju i oni koji
sebe i svoje imetke daju u službi zadovoljstva Allaha, dž.š.

Ashabi
su toga bili najsvjesniji pa su se nadmetali, natjecali ko će prvi učiniti
nešto, na Allahovom putu, bilo kakav hizmet, trud, napor, da bi postigli
obećanu nagradu. Ako je postojalo natjecanje u njihovom vremenu, bilo je to
natjecanje u dobrim djelima, u trošenju na Allahovom putu.

Čistoća
njihovih nijjeta i brojnost takvih djela izaziva naše divljenje.

Kad
god što pročitamo o životu prvih generacija, ashaba, uvijek ćemo naći što su
sve oni ne bili spremni, nego što su učinili na Allahovom putu.

Kod
nas, u našoj tradiciji i kulturi za trošenje na Allahovom putu koristimo i upotrebljavamo
kratku riječ, SEVAP koja u sebi objedinjuje sve ono što će čovjek učiniti fi
sebilillah, na Allahovom putu, a za što niti želi niti očekuje bilo kakvo
vrednovanje, naplatu niti nagradu na ovom svijetu, jednostavno, isplatu nagrade
za sevap samo i jedino očekujemo i iščekujemo na Ahiretu, nešto što si
zanijjetio da činiš samo i jedino radi Allaha, dž.š. i Njegove nagrade odnosno
njegovog zadovoljstva.

Svako
sebi bira mjesto, vrijeme i način dostizanja sevapa odnosno trošenja na
Allahovom putu. Putevi su brojni, raznovrsni i mnogobrojni.

Jako
je važno da čovjek bude dovoljno svjestan da ono za što traži nagradu i
priznanje na ovome svijetu, ne može očekivati da bude isto ili jednako
vrednovano i na Ahiretu.

Allahu
dž.š. , našem Gospodaru nije potrebno da jezikom ili riječima izjavljujemo da
ćemo nešto učiniti na Allahovom putu ili za sevap, to naš Gospodar dobro zna,
On je Onaj Koji sve vidi, zna šta je poniklo u srcima našim, kakav nijjet ili
motiv.

Na
početku ovog kur’anskog ajeta Allah Uzvišeni nas obavještava da se neki
pozivaju da troše na Allahovom putu, ali da su škrti u tome, a pozivaju se da
troše na Allahovom putu, sebe, svoj trud, rad, imetak, kako god. Nije dovoljno
ili nedovoljno je, Allah nam poručuje!

A
onda taj dio ajeta završava sa nečim što izaziva naše dubjko promišljanje,
Allah je bogat, a vi ste siromašni. Što bi to značilo?

Znači
da Allahu dž.š. našem Gospodaru, Onome Koji upravlja nad svim ne treba naše
trošenje na Allahovom putu, On Gospodar je neovisan od toga, On je bogat, ali
mi smo potrebni toga, mi smo siromašni sa…sevapima, sa tim iskrenim dobrim
djelima ili trošenjem na Allahovom putu koje će nama trebati na svijetu koji
traje vječno.

Vrlo
važna odgojna poruka za sve nas, da se uz rad i trošenje na Allahovom putu ne
smije škrtariti i kazati: dovoljno od mene, na redu su drugi, dosta sam ja
učinio, i onda dođeš na Sudnji dan i prvo tvoje kajanje i očaj budu kada uvidiš
da nije bilo dovoljno, da ti još fali, nedostaje, da bi sve dao, da si na ovom
svijetu učinio i više.

Draga
braćo,

Smisao
i svrha našeg života na ovom prolaznom svijetu, dunjaluku jeste da što više
sebe damo, založimo od truda, znanja, umijeća, vještine, znoja, napora i imetka
na Allahovom putu da bismo dunjalučki život iskoristili u punini izgradnju i
postizanje kvalitetnog statusa na budućem svijetu.

Oni
koji malo uplaćuju u mirovinski fond, malu mirovinu imaju, oni koji malo na
dunjaluku sebe daju na Allahovom putu, malo ulažu u ahiretski fond, takav mršav
fond će i naći na Ahiretu.

Gospodar
na kraju zacrtava ovaj ajet vrlo upečatljivo:

A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti. (Muhammad 38)

To je
Allahovo pravilo i zakon, da zamjenjuje jedne narode drugim narodom, kada On
kao Gospodar to odluči.