U petak, 19. siječnja 2012. glavni imam Alem ef. Crnkić održao je hutbu prezentirajući podatke o rođenim, vjenčanim i umrlim muslimanima na području Medžlisa za proteklu godinu. Zbog njezine iznimne važnosti, donosimo je u integralnom obliku:

Draga braćo,
Ušli smo u Novu kalendarsku godinu i u ovim danima trgovački centri, trgovine, poslovni objekti prave inventuru poslovanja za proteklu godinu; odnosno kako su poslovali, da li s manjkom, gubitkom, viškom u plusu itd. Također, i ljudi prave inventuru svoga budžeta u protekloj godini, da li ostvarili svoje planove, ciljeve kada su u prihodi ali i rashodi, da li se potrošilo više nego što se planiralo itd. Međutim, pored te inventure koja je vezana za materijalne stvari, postavlja se pitanje koliko nas pravi inventuru o svom provedenom životu u protekloj godini; kakav sam bio u protekloj godini kao musliman, jesam li više griješio ili manje, jesam li više dobrih djela u protekloj godini zaradio ili više loših djela, koliko sam namaza propustio u protekloj godini, koliko sam ružnih riječi izgovorio u protekloj godini, kakav sam bio kao suprug, otac, sin, unuk, džematlija, susjed, prijatelj, rođak. Ovakva pitanja možda si rijetko ili skoro nikako ne postavljamo: Zašto? Zato što svijet oko sebe mjerimo prema sebi, prema svojim aršinima, prema svojem ponašanju. Spominje se jedna lijepa izreka hazreti Omera, koji je rekao: “Obračunajte se sa sobom prije nego što s vama obračun bude sveden! Izvagajte svoja djela prije nego što budu vagana! I okitite se za najveću smotru!”
Hazreti Omer nam poručuje da nam je bolje da sami sebi polažemo račun i da sami napravimo inventuru pa da vidimo kakvi smo, jesmo li tanki, još na ledu  nego da čekamo Sudnji Dan kada će naši organi progovoriti o nama.
Šta je najbolji početak samooobračuna? Najbolji početak samoobračuna je da čovjek napravi poređenje između Allahovih blagodati i vlastitih grijeha. Da sam vidiš šta ti je sve Uzvišeni Allah podario i da sam priznaš da li si Mu zahvalan u dovoljnoj mjeri odnosno koliko grijeha činiš! Čovjek je po prirodi takav da će uvijek primjetiti ono što nema, što mu fali, a rijetko će ko primjetiti ono što ima, u čemu je bolji od nekog drugog.
Draga braćo,
Ovih dana i ja sam se pozabavio jednom vrstom inventure, prije bih rekao statističkim podacima i analizom, a kad to kažem  onda mislim na stanje rođenih, vjenčanih i umrlih muslimana u protekloj godini na području našeg Medžlisa. Koliko je registrirano rođene muslimanske djece, koliko je stupilo u brak muslimana i koliko je preselilo na Ahiret, to je tema moje današnje hutbe. Odmah na početku moram Vam reći da podaci, iz kojih ćete i sami moći izvući zaključak, nisu nimalo sjajni, odnosno optimistični te daju sliku jednog poražavajućeg stanja vjerske svijesti i savjesti. Iako se to od mene ne traži, trudim se da svake godine prikupim ove podatke, na razne načine, jer smatram da su ti podaci jedna vrsta ozbiljnog pokazatelja i ogledala našeg stanja ovdje. Dakle, danas želim da kroz ove podatke s Vama podijelim zabrinutost te svatko od nas duboko razmisli, na koji način da sebe I svoje porodice sačuvamo da I mi ne budemo dio takve statistike.
Molim Vas da se dobro usredotočite i posvetite pažnju na ovo što ću iznijeti.  S obzirom da život počinje rođenjem, počet ću sa podacima od rođenih.
U 2012. godini ukupno je rođeno 14-oro djece od oba roditelja muslimana i to 7 dječaka i 7 djevojčica. To je za 3 djece manje nego 2011.
Također, u prošloj godini rođeno je 11-oro djece od oca muslimana, majke nemuslimanke, i 4-oro djece koja su evidentirana samo sa imenom majke muslimanke što znači da nije sklopljen brak pa se evidentira samo ime majke i nije poznato da li je otac musliman ili nije.
Dakle, možemo zaključiti kako je natalitet muslimana u protekloj godini nešto više od jednog djeteta mjesečno.
Također, možemo posvjedočiti veliki broj novorođene djece iz brakova gdje je samo otac musliman i to, kao što sam rekao 11.
Imena 14-oro djece od oba roditelja muslimana: Prvo ženska imena: Lamija, Adela, Alma, Ajla, Hana, Amina, Alina.
Muška imena: Harun, Arian, Din, Emil, Amar, Adnan i Mateo. 
Imena 11-oro djece čiji je otac musliman, a majka nemuslimanka.
Prvo ženska imena: 4 djevojčice od oca muslimana nose sljedeća imena: Tina, Ena, Tajra i Mia.
7 dječaka od oca muslimana nose imena: Amareno, Adnan, Tin, Jan, Dino, Noa i Arian. 
I 4 imena od majki muslimanki gdje nije evidentirano ime oca djeteta: Ivano, Alen, Marko i Lejla.
Ono što je najljepši podatak kad su u pitanju rođeni jeste taj što je u protekloj godini proučen ezan i ikamet te dova povodom rođenja djeteta za 8-oro djece u kućnom-porodičnom ambijentu odnosno u 8 obitelji. To je za 100 % više nego u 2011. godini kada je proučeno za 4-oro djece.
Pokazalo se da je u protekloj godini najvažniji i najuspješniji potez Medžlisa bio uspješno ostvaren dogovor sa Bolnicom da se svakoj majci-rodilji ponudi Izjava u kojoj daje suglasnost da je posjeti muallima u Bolnici. Prilikom ostvarenih posjeta, muallima je uručivala dar Islamske zajednice koji se sastojao od serdžade, radosnice za dijete ili knjige hafiza Bugarija ili CD-a sa ilahijama i kasidama i sa letkom o propisima nakon rođenja djeteta.
Prilikom svake posjete, muallima je iskoristila priliku da majci objasni značaj učenja ezana i nadjevanja imena djetetu. Od ukupno 14-oro roditelja muslimana, samo ih 5 nije potpisalo da želi posjetu u Bolnici što znači da je preko 70 % majki potpisalo Izjavu. Posebno sam ponosan, sretan i zadovoljan sa posjetama majkama-rodiljama u Bolnici od strane muallime  jer se tu ogleda veličina, značaj naše Islamske zajednice, da nam je stalo do svakog novorođenog djeteta i da Islamska zajednica želi biti i u radosnim, najvažnijim trenucima u životu jedne obitelji.
Molim Allaha dž.š. da se ovaj trend nastavi ako Bog da. Toliko o rođenim. Sad prelazimo na podatke o vjenčanim muslimanima u protekloj godini.
U protekloj 2012. godini, sklopljeno je samo 5 muslimanskih brakova, tj. gdje su oba partnera muslimani što je za  120 % manje nego u 2011. godini kada je sklopljeno 13 muslimanskih brakova.
Od 5 muslimanska braka, samo je jedno sklopljeno na šerijatski način odnosno u Islamskoj zajednici.
Onoliko koliko je bilo muslimanskih brakova u 2011., dakle 13-oro, toliko je sklopljeno mješovitih brakova u 2012. godini.
Dakle, u 2012. godini sklopljeno je 13 mješovitih brakova u kojima je jedan od bračnih partnera musliman i to: 10 brakova muslimana sa nemuslimankom i 3 braka muslimanke sa nemuslimanom.
Trend sklapanja mješovitih brakova je u blagom porastu; u 2010.=10, u 2011.=12 i 2012.=13. Samo u protekle 3 godine, sklopljeno je 35 mješovitih brakova.
Kad su u pitanju muslimanki brakovi kroz protekle 3 godine, situacija je sljedeća; u 2010=10 muslimanskih brakova, u 2011=13 muslimanskih brakova i u protekloj godini najveći pad, samo 5 muslimanskih brakova što znači da je u protekle 3 godine sklopljeno 28 muslimanskih brakova naspram 35 mješovitih.
Jedina pozitivna činjenica, ako se tako može nazvati u mješovitim brakovima jeste što je veći broj mladića muslimana u odnosu na djevojke muslimanke jer po Kur’anu dozvoljen je pod određenim uvjetima brak muškarca sa nemuslimankom dok je brak muslimanke sa nemuslimanom kategorički zabranjen i dobro se zna zašto je to tako.
Međutim, ako pogledamo stanje takvih muslimana-mladića koji se ožene sa nemuslimankom, stanje i imena njihove djece, vrlo malo je primjera gdje ćemo naći da se takvi drže svoga identiteta iako ih ima, sa izuzetkom za pohvalu.
Šta mi možemo učiniti po pitanju ovoga. Djelovati u svojoj porodici, koliko možemo jer sve počinje od porodice, kućni odgoj je prvi predmet, prije škole, a prva škola i prvi učitelji su roditelji.Nekim roditeljima je svejedno I takvi odu bez dženaze, neki pokušavaju i trude se spriječiti ali kasno…te onda gledaju gdje su pogriješili, a neki vode računa o tome dok nije došao belaj odnosno vode brigu s kim se njihovo dijete drži, tko sum u prijatelji, kad zlazi, gdje izlazi, koliko ostaje vani, s kim chata u svojoj sobi itd. Došlo je vrijeme kada roditelj tinejdžera nemože mirno spavati…već uvijek biti pod prismotrom. Nije meni džaba jedan moj kolega imam u Hrvatskoj rekao da ako ostanemo u Hrvatskoj i porastu nam djeca, morat ćemo zbližavati djecu da se zagledaju ne bi li se među njima rodila simpatija i da sklapaju međusobno brakove. Vrlo je teško našoj današnjoj omladini, oni su tu, tu žive, idu u škole, ljubav je vrlo često čudna stvar, ne podliježe uvijek zdravorazumskom razmišljanju, zato je neophodno voditi računa o tome. i na kraju, ono što nas sviju čeka, kad-tad, napuštanje ovog svijeta i preseljenje na Ahiret.
U protekloj godini, na budući svijet sa područja našeg Medžlisa, sa dženazom je ispraćeno 25 rahmetlija, što je isti broj dženaza kao i u 2011. godini. Od 25 dženaza, u Sisku je klanjato 18 dženaza, u BIH 6 dženaza i u Hrv.Kostajnici jedna dženaza. Od 25 rahmetlija, 15 su bili članovi Islamske zajednice dok ih je 9 nečlanova. Evidentirali smo preko smrtovnica ili medija, da je u protekloj godini bez dženaze u Sisku ispraćeno 6 ljudi sa muslimanskim imenom i prezimenom što je za 100 % više nego u 2011. godini kada su evidentirana tri slučaja bez dženaze. U skoro svih 6 slučajeva, riječ je o mješovitim brakovima ili njihovoj djeci i unučadi koja su u mješovitim brakovima. Dakle, sve nam je jasno.
MEHMED FERKIĆ
1940.
HABIB DOLIĆ
1950.
HUSO ARNAUTOVIĆ
1950.
EJUB MURATOVIĆ
1964.
IBRAHIM EMINAGIĆ
1932.
ZUHRA DIZDAREVIĆ
1935.
VAHIDA KARIĆ
1937.
KAHRO KAHRIMANOVIĆ
1934.
EMIRA BAŠIĆ
1952.
HAZIMA TATAREVIĆ
1915.
Ono što i ove godine stvara konfuziju i zbunjenost jeste da imamo evidentirano čak 10 rahmetlija za koja neznamo kada i gdje im je klanjata dženaza u Bosni jer u Sisku za njih nije klanjata dženaza. Znači postoje samo dvije opcije; ili su otišli bez dženaze ili im je klanjata dženaza u Bosni što mislim da je više slučaj. Posebno apeliram na sve vas, da kada čujete da je netko preselio na Ahiret od naših ljudi u Sisku, a familija dženazu, prijevoz i sve ostalo, organizira u Bosni,da nam javite kako bismo mogli evidentirati u Matičnu knjigu umrlih jer neznamo na kraju da li je klanjata dženaza ili nije što je vrlo važno.
Ja ću sad nabrojati imena rahmetlija pa vas molim, da mi nakon džume, tko zna za koga, kaže odnosno potvrdi da je klanjata dženaza.
I na kraju da još jednom ponovim:
14 novorođene muslimanske djece, za njih 8 proučen ezan.
Sklopljeno je 5 muslimanskih brakova u 2012. godini što je za više od 120 % smanjenje u odnosu na 2011. godinu, od 5 muslimanskih brakova, samo je jedno obavljeno u Islamskoj zajednici.
U 2012.godini klanjato je 24 dženaze, od toga je 6-oro otišlo bez dženaze, a za 10-oro njih nemamo potvrdan podatak o mjestu i načinu ukopa.
Draga braćo, molim Vas da se svi zajednički potrudimo da u okviru svojih mogućnosti mijenjamo vjersku svijest počevši prvo od nas samih, od naših porodica, užih i širih, da govorimo o akikama, vjenčanjima i radosnim trenucima kada je potrebna također Islamska zajednica. Na tom polju se trebamo maksimalno angažirati jer kao što vidite sve je to u uskoj vezi. Učenje ezana i ikameta ima svoju simboliku, da se od rođenja u dijete usađuje vjera, svijest o Stvoritelju.