Draga braćo,

Evo nas na drugoj ramazanskoj džumi, u 14 danu posta mubarek Ramazana, i na izmaku prve polovine Ramazana.

Uprkos tome što postimo 17-18 sati i što su dani poprilično dugi, svi svjedočimo kako je ova prva polovina ramazana brzo prošla, brže nego što smo mislili i očekivali.

Također smo se osvjedočili kako je prva polovina Ramazana protekla u znaku neizmjerne Allahove milosti kada je u pitanju naš post jer pitajući mnoge od vas, saznao sam da, bez obzira na dužinu dana, postite ugodno i bez većih poteškoća. Mnogi su iznenađeni kako dobro podnose post, zar to nije braćo draga odraz velike Allahove milosti prema nama! Kad nekome kažeš da se posti 17-18 sati, izgleda mnogo ali čovjek ima neku snagu, energiju koju ne može objasniti. Zar nije odraz velike Allahove milosti što nas je u ovoj prvoj polovini Ramazana počastio ugodnim temperaturama i ovim blagim zahlađenjem?!

Draga braćo, Allah nas je počastio da doživimo i postimo mubarek Ramazan u ljetnom periodu. Draga braćo, predaje govore da je post u ljetnom periodu od posebne vrijednosti. Poslušajmo ih nekoliko.

Ibn Redžeb komentirao je vrijednost posta u ljetnom periodu u svom djelu rekavši sljedeće: “Ibadet koji se mnogostruko nagrađuje kada vlada vrućina jeste post, a to je zbog žeđi koju postač osjeća u podnevnoj vrućini.”

Prenosi se da je Ebu Bekr, r.a., postio ljeti, a nije postio zimi, i ovdje je riječ o nafila postu.   Omer, r.a., je na samrti savjetovao svog sina Abdullaha kako da postigne osobine vjernika, a prvo je naveo post kad vlada vrućina.

Pa kad su odabrane generacije birale najtoplije dane za nafila-dobrovoljni post, onda smo mi počašćeni što imamo priliku postiti ramazanski-obavezni post u ljetnom periodu.

Žao mi je kada vidim naše muslimane, draga braćo, koji nisu svjesni vrijednosti i značaja ramazanskog posta te se nažalost potpuno oglušuju od ovu treću islamsku dužnost. Još je žalosnije kada svoju nepokornost dragom Allahu javno pokazuju i ispoljavaju neimajući nimalo stida na način da javno pokazuju kako ne poste i time šire ružnu sliku te ujedno prkoseći Svevišnjem Gospodaru.

Ja Rabbi, oprosti im, oni ne znaju šta rade i uputi ih Gospodaru na pravi put.

Nezaboravimo draga braćo da dovimo i za našu braću i sestre oko nas koji nisu svjesni ljepote islama, koji nisu svjesni vrijednosti Ramazana, nemojmo biti sebični u dovama moleći samo za sebe i svoje, posebna je vrijednost doviti za svoga brata u vjeri. To može biti neki naš komšija musliman, radni kolega, poznanik, rođak, naš sin ili kćerka, unuk ili unuka. Nikad ne znaš subhanAllah, da tvoja dova može biti kabul pa da budeš sebeb da nekom Allah prosvjetli put.

Poslušajte pažljivo ovaj hadis:

Od Ebu Derdaa’ r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli.” (Bilježi Muslim)

SubhanAllah, učeći dovu za drugoga mi smo još više na dobitku, jer kao što kaže hadis, dok mi dovimo za drugoga melek dovi za nas.

Zato podigni svoje ruke već danas, u prediftarsko vrijeme i u svoju dove, uvrsti dovu za nekoga koga posebno želiš da Allah uputi, koga želiš da vidiš ovdje među nama, u saffu.

Reci svojim riječima. „Ja Rabbi, nema upute bez tvoje upute, uputi tog čovjeka, molim te uputi ga da obavlja namaz…

Draga braćo, danas je 11. juli, najtužniji dan za svakog Bošnjaka i muslimana, danas je Dan žalosti. U ovim trenucima hiljade ljudi se slilo u Potočarima koji danas ispraćaju 175 tabuta, od toga 15 malodobne djece, a najmlađi od njih je 14-išnjak.

Srebrenica je naša najveća rana, tuga i bol. 19. godina, draga braćo, mi ukapamo naše ubijene iz Srebrenice i sa današnjom dženazom u Potočarima je ukopano 6.250 žrtava.

Genocid u Srebrenici nije uradio jedan ili nekoliko zločinaca. Bilo ih je na hiljade. Sistematski se pripremao i odvijao. Na krvi, zločinu i genocidu gradio se sustav Republike Srpske koji i dalje ostatku bošnjačkog naroda koji se vratio u Srebrenicu zagorčava život ili onima koji žele da se vrate vrši razne opstrukcije i uskraćuje osnovna ljudska prava.

Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršitelja ovog zločina, na sve one koji su na bilo koji način sudjelovali u genocidu u zaštićenim zonama, a posebno Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu spriječili zločin!

Danas su sjećanja glavni imetak preživjelih, a njihove suze rodbina, jer druge rodbine i nemaju. Ne zaboravimo da mrtva usta ne govore, zato je dug na nama.

I Potočari imaju svoj zid plača. Potočarima nedostaje „zid srama“ na kojem bi bila ispisana imena svih onih koji su na bilo koji način odgovorni.

Braćo i sestre, sjećanje na genocid u Srebrenici je naša islamska i građanska obaveza, a sjećanje nas mora mnogo bolje služiti, kako se genocid ne bi ponovio!

Allah dž.š. , u dijelu 217. ajeta Sure El-Bekare otkriva namjere nevjernika, prema vjernicima, pa kaže:

„Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli!“

Ako zaista želimo spriječiti buduće genocide, moramo učiniti puno više od prigodnih suosjećanja prema žrtvama. Moramo shvatiti dubinu psihologije počinitelja zločina kao i ravnodušnost promatrača genocida.

Moramo ustanoviti što je to što neke ljude, koji su inače „normalni”, učini da mrze druge ljude i narode do te mjere da ih planski i sistematski žele istrijebiti?! Dakako, treba proučiti i upoznati i one ljude koji pomažu genocid ili stoje po strani i nijemo gledaju zločin nad nevinim ljudima!

Svi moramo učiti o holokaustu i genocidu ne samo kao povijesnim činjenicama, već kao način da upoznamo našu djecu o opasnosti rasizma, antisemitizma, islamofobije i drugih primjera ljudske netrpeljivosti.

Naučiti da cijenimo i poštujemo vrijednost i integritet ljudskog života, moramo cijeniti religiju i poštivati razlike religijskog izražaja, moramo cijeniti slobodu i poštivati granice ljudske slobode, moramo cijeniti tuđi imetak i poštovati vlasništvo drugoga, moramo cijeniti vrijednost ljudske časti i poštovati različitost kod drugoga.

U Kur’anu Časnome pronalazimo ajete kroz koje se može prepoznati priča o Srebrenici. U 90. kur’anskom poglavlju, el-Beled (Grad), Allah Uzvišeni govori:

(Ne) kunem se gradom ovim u kojem su dopustili da te protjeraju ili ubiju.

(I [ne] kunem se) roditeljem i onim koji ga je rodio!

Čovjek je stvoren da se trudi u svom životu!

Misli li on da mu niko ništa ne može?!

On govori: „Potrošio sam ogromno blago”!

Zar misli da ga niko vidio nije?!

Zar nije dobio oka dva?!

Zar nema jezik i usne dvije?!

I zar mu nisu pokazana puta dva – put dobra i put zla?! (Kur’an, 90:1-10).

Srebrenica je grad u kojem je čovjek bio sretan sve dok nije došao onaj koji je mislio da mu nitko ništa ne može. Koji je rekao: „Ovo je osveta”, jer je mislio da ga nitko vidio nije, da ga nitko čuo nije.

Taj čovjek je, nažalost, izabrao zlo umjesto dobra. Izabrao je čovjekomrstvo umjesto čovjekoljublja.

Mislio je da je njegova moć iznad svake moći.

Braćo i sestre! Tamo, u našoj Srebrenici, agresori su pobili mnoge muslimanske porodice, cijela sela i mahale. U nekim selima niko nije ostao i nema se tamo ko vratiti. Majkama su ubijani jedinci, makar bili i malodobni. Ima porodicâ u kojima je od 20 članova ostalo jedno čeljade, familijâ u kojima je 50 i više njihovih članova ubijeno. Mnoge naše sestre su ostale same. Majke bez hranioca. Ali, svi se oni bore i daju glas koji mora čuti čitav svijet.

Majke Srebrenice su heroine kojima se divi cijeli slobodoljubivi svijet. Njihov glas, prije svih, moramo čuti mi, njihova braća i sestre. Moramo stajati uz njih i pružati im bezrezervnu podršku i pomoć. To je naš dug i zadatak.

Danas je Srebrenička majka Hasiba Salkić u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari ukopala dva sina, Omera i Refika nakon 19. godina čekajući da pronađu njihove kosti. Omer je ubijen kad je imao 25, a Refik je imao 20 godina. Šta mislite draga braćo, kako je bilo čekati i živjeti tih 19. godina-koja je to tuga, bol…Ona je ukopala 27 članova familije.

Danas je i Asim Osmić ukopao sina jedinca Aziza koji je ubijen sa nekoliko hiljada Srebreničana koji su se u julu 1995. godine kroz šume pokušali probiti do slobodne teritorije u Tuzli.
Aziz Osmić je ubijen kada je imao 20 godina, a njegovi posmrtni ostaci nikad nisu kompletirani.

Srebrenica je ime koje danas kruži oko svijeta da probudi savjest čovječanstva koje se mora suočiti sa samim sobom i između dobra i zla, izabrati svoje dobro. Jer drugoga puta nema za čovječanstvo ako hoće da živi u dobroti svoga ploda.

Braćo i sestre! Budimo budni i oprezni, postimo mubarek mjesec ramazan, čuvajmo se svih grijeha, pomozimo siromahe, nahranimo postače, dajmo sadekatu-l-fitr, očistimo imetke kroz zekat, učimo, podučavajmo i slušajmo Kur’an, natječimo se u činjenju dobrih djela.

Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, upiši među šehide ubijene nedužne, kazni zločince još na ovome svijetu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, pomozi nam da ispostimo ramazan i očistimo se od grijeha, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!