Draga braćo, mi se nalazimo u mjesecu koji se zove REBIUL-EVVEL. Šta za mene i za tebe znači mjesec REBIU-L-EVVEL? Mjesec rođenja najodabranijeg i najdražeg Božijeg stvorenja, a za nas najboljeg i najljepšeg uzora, posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda a.s., mjesec u kojem se našeg voljenog Poslanika sjećamo mevludom i mevludskim programom?! Da li je to sav izraz i domet našeg sjećanja, poštovanja i ljubavi prema Poslaniku Muhammedu a.s.? Mevlud kojeg ćemo ako Bog da imati u nedjelju nakon akšam-namaza do jacije. Ne, draga braćo. Mjesec rebiu-l-evvel jeste mjesec rođenja Božijeg Poslanika Muhammeda a.s. ali naša ljubav i slijeđenje Poslanika Muhammeda a.s. nesmije se svesti i završiti na sat-dva vremena u kojima ćemo kroz mevludski program obilježiti njegovo rođenje.
Naš dragi Poslanik nikad nije od nas zatražio niti poželio da mu, njemu u čast organiziramo Mevlud ali to je jedna tradicija muslimana koja je u određenim i za muslimane najtežim vremenima bila jedini oblik vjerskog okupljanja i koja je očuvala žišku islama te zbog toga mi nikad nećemo odbaciti tu tradiciju jer smo svjesni da svaki narod ima svoju tradiciju i kulturu koja ga čini posebnijim i bogatijim. Svaki oblik okupljanja koji ima za cilj da se na njemu spominje Allah Uzvišeni, slavi, veliča i zikr čini, na kojem se donose salavati na Poslanika, na kojemu se uči i poučava vjeri jeste okupljanje s kojim će naš Gospodar biti zadovoljan i za koje će biti nagrađen.
Molim Vas draga braćo, draga omladino, nemojmo sebi dozvoliti da mjesec rebiul-evvel koji je pred nama prođe nam, a da u tom mjesecu ne preispitamo svoj odnos prema našem Poslaniku, prema njegovom sunnetu, da nam prođe mjesec u kojem se intenzivnije prisjećamo života, lika našeg dragog Poslanika, a da u tom mjesecu ne obnovimo, naučimo ili proširimo znanje o Poslaniku koji je volio više nama nego sebi, koji je kako sam kaže u jednoj predaji poželio svoje ahbabe, pa kad su ga ashabi upitali: Božije poslaniče, zar mi nismo tvoji ahbabi, on im je odgovorio: „Ne, vi ste moji ashabi, sljedbenici, a moji ahbabi su oni koji će doći poslije mene, nisu me vidjeli niti upoznali, a vjerovat će u mene i slijedit će moj sunnet“.
Ja resulullah, i mi smo tebe poželjeli, i mi smo poželjeli i čeznemo za trenutkom kada ćemo te na Sudnjem danu moći susresti i kada ćemo moći ponosno kazati kako smo živjeli tvoj sunnet i kako smo se trudili biti od koristi svim ljudima, kako smo željeli drugima ono što smo željeli sebi i kako smo nastojali živjti one plemenite osobine s kojima si ti osvajao ljudska srca jer smo svjesni da ćemo samo na takav način moći zaslužiti tvoj šefaat (zauzimanje) kod Allaha dž.š. kada nam tvoje zauzimanje bude najpotrebnije.
Da, draga braćo, ovo je mjesec kada više nego inače, postavljamo sami sebi pitanje ili vršimo samoobračun sa pitanjem: Da li ja volim Poslanika i u kolikoj mjeri? Da li je moja ljubav prema Poslaniku samo deklarativna, na riječima, bez temelja, koliko je Poslanik prisutan u mom životu? Bolje da sada sebi postavimo ovakva pitanja nego da se razočaramo na Sudnjem Danu kada nema povratka.
Ako kažem da volim Poslanika, hajde da pogledam svoja djela, ponašanje, osobine, karakter, moral, šta to imam kod sebe s čime bih mogao kazati da slijedim Poslanika i s čime bi moj Poslanik mene mogao prepoznati i kazati ti si slijedio moj sunnet, moj ahlak u ovome i ovome. S druge strane, koje su to negativne osobine koje imam kod sebe, a zbog kojih bi se postidio kod moga Poslanika i zbog čega ne bi zaslužio njegove zauzimanje kod Allaha dž.š. i zbog čega me Poslanik ne bi ni prepoznao nego bih rekao: „Ti nisi pripadao mome ummetu jer imao si te i te osobine i nisi ih htio promjeniti“.
Draga braćo, ovo su sasvim jednostavna, zrela i potrebna pitanja koja bi sebi trebali postaviti u ovom mjesecu. Možemo mi satima pričati o našem voljenom Poslaniku ali mi moramo konačno preispitivati i svoj stil i način života, koliko smo daleko ili blizu sunneta našeg voljenog Poslanika.
Draga braćo, mi moramo biiti svjesni kur’anskih ajeta u kojima se stavlja znak jednakosti između pokoravanja Allahu dž.š. i slijeđenju poslanika Muhammeda a.s. Mi moramo biti svjesni da je put prema Allahovoj ljubavi, prema Njegovom oprostu, slijeđenje poslanika Muhammeda a.s.
Slijeđenje Muhammeda a.s., kroz njegov sunnet je uvjet Božije ljubavi prema nama.
Kaže Uzvišeni Gospodar u 31. Ajetu sure Ali-Imran:
„Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti“-a Allah prašta i samilostan je“
Draga braćo, draga naša omladino, moramo biti svjesni da mi boljeg, kvalitetnijeg, ljepšeg, savršenijeg uzora, primjera u životu nemamo do li našeg voljenog Poslanika i da mi nemožemo ostvariti Allahovu milost za kojom vapimo i da nemožemo ostvariti nagradu i status na Ahiretu bez slijeđenja našeg dragog Poslanika. To nam Kur’an poručuje, naređuje i obećava:
„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje“.
Mi nemamo potrebe tražiti neke druge životne uzore kada nam je naš Gospodar olakšao i podario nam uzora za svako vrijeme i svaku situaciju te nam obećao da ćemo slijeđenjem takvog uzora postići puninu i kompletnost naše vjere, života, zdravlja, sreće, uspjeha, spasa ne samo na ovom svijetu nego i na budućem svijetu. I slijeđenjem Poslanika bit ćemo poželjni svakome jer će naše okruženje prepoznati našu pozitivu, ljubaznost, srdačnost, spremnost za pomoć. Pa zar ne vjerujem svome Gospodaru, zar trebam tražit drugog uzora koji će me kad-tad razočarati?
Allah dž.š. je njegovu poslaničku misiju, djelovanje i njegov ukupni život (Sunnet), javni, tajni, privatni učinio savršenim primjerom pobožnosti i ljudskog ponašanja.
Praktično, nije postojao niti jedan aspekt života koji Muhammed a.s. nije iskusio, bilo da su u pitanju teška životna iskušenja, nedaće, problemi ili životne radosti.
Pogledajte njegov životni put, njegovo odrastanje. Na osobnoj i općenito ljudskoj razini iskusio je gubitak roditelja, oca nikad nije upoznao, a majku je izgubio u 6.godini života. Svaki jetim u Poslaniku ima uzora. Iskusio je gubitak malodobne djece, svih 6-oro malodobne djece je ukopao još za vrijeme svoga života osim jednog djeteta. Jedno od najvećih iskušenja koje može roditelj doživjeti jeste da ukopa svoje dijete. Kada je Poslaniku umro sin Ibrahim držao ga je u svojim rukama nad njegovom posteljom i plakao. Izgovarao je samo riječi iz kojih se vidjela njegova strpljivost pomiješana s njegovom tugom. Njegova poznata rečenica: ˝Srce tuguje, oči plaču, i zaista smo mi, Ibrahime, tužni zbog rastanka s tobom. Ali mi ne govorimo ništa čime nije zadovoljan Allah, dž.š.˝ Sjetimo se naših bosanskih majki koje su po nekoliko sinova ukopale, ili ih još nisu našle, i one imaju uzor u Poslaniku.
Izgubio je voljenu suprugu Hatidžu, a kasnije i strica u kojima je imao i najbolje prijatelje, podršku i oslonce. Doživio je izdajstvo najbližih članova vlastitog plemena, njihovo vrijeđanje i prijetnje te je preživio u više navrata i pokušaj atentata.
S druge strane, okusio je vlast, moć i bogatstvo ali pokazao je i primjer savršenstva ljudskog ponašanja u svakoj od tih pozicija koje nitko u povijesti ljudskog roda nije tako iskazao.
Nema ličnosti u ljudskom rodu i povijesti koja je u sebi objedinila sve aspekte i situacije života do li Muhammeda a.s. Bogatstvo i siromaštvo, snagu i slabost, vlast i potčinjenost, rat i mir. Bio je u kontaktu sa svim strukturama i slojevima društva: Jevrejima i kršćanima, Arapima i nearapima, sa sukobljenim plemenima i velikim silama; Bizantijom i Perzijom, sa bogatim i siromašnim, sa nomadima i građanima…
Plejada utjecajnih ličnosti prodefilirala je životnom pozornicom i svaka od njih je ostavila trag, utjecaj ili doprinos kroz neku oblast ili polje. William Šekspir se istakao u književnosti i poeziji, Napoleon Bonaparte u vojnoj strategiji i snazi, Mahatma Gandi u politici ali jedino je poslanik Muhammed a.s. bio ličnost u kojoj su bile objedinjene sve plemenite osobine, karakteristike i nema niti jedne crne mrlje koja je obilježila njegov život.
On je veličanstven u ratu i miru, veličanstven kao otac, suprug i čovjek. Veličanstvenog je morala (ahlaka) i nikada se radi sebe nije naljutio niti svetio, nikada nije iznevjerio obećanje, nikada nije prevario niti slagao.
Draga braćo, stil života Muhammeda a.s. pretočen kroz njegov Sunnet, praksu, kulturu življenja za nas je najbolji i naidealniji životni put, program i uputstvo za život kojeg možemo živjeti i kroz koji možemo osjetiti ljepotu, komplementarnost i puninu života, vjere. Mi svaki dan možemo živjeti sa našim Poslanikom kroz navike i postupke, ponašanje i djelovanje koje je krasilo njegovu ličnost.
Preispitajmo svoj odnos prema Sunnetu, koliko danas živimo sunnet, da li svakodnevno vršimo nadogradnju našeg života sa sunnetom našeg Poslanika?
Zato draga braćo, ne dozvolimo da prođe ovaj mjesec, a da ne čitamo, proučavamo, slušamo i saznavamo iz života, životopisa našeg Poslanika. Ako tvrdimo da nekog volimo, onda se moramo upoznati sa njegovim životom. Kako nekoga možemo voljeti, a da neznamo njegov život, životni put, način života.
Posebno se družimo sa našim Poslanikom iščitavajući hadise u hadiskim zbirkama, poučavajmo našu djecu i mlade primjerima iz života našeg Poslanika koji govore o njegovoj pažnji, brizi prema svakome, blagosti i nježnosti, razumijevanju i strpljivosti, svim onim osobinama koje su nama danas itekako potrebne.
I donosimo salavate na našeg Poslanika, posebno ovaj mjesec, uoči petka i petkom jer kako kaže hadis „tko donese na mene jedan salavat, Allah Uzvišeni za taj jedan donese na njega deset i upiše mu deset drobrih djela“.
Molimo Allaha dž.š. da budemo od onih koji slijede Muhammeda a.s. .