Draga braćo,

Evo nas u 11 danu mubarek Ramazana, na drugoj ramazanskoj džumi, ispratili smo prvu trećinu mubarek Ramazana koja je bila u znaku Allahovog rahmeta, Allahove milosti i već smo ušli u drugu trećinu ramazana koja je u znaku Allahovog magfireta, Allahovog oprosta.  Uprkos tome što postimo 17-18 sati i što su dani poprilično dugi, jednoglasno možemo kazati i posvjedočiti kako je ova prva trećina ramazana brzo prošla, brže nego što smo mislili i očekivali.

Također smo se osvjedočili kako je prva trećina Ramazana protekla u znaku neizmjerne Allahove milosti kada je u pitanju naš post jer pitajući mnoge od vas, saznao sam da, bez obzira na dužinu dana, postite ugodno i bez većih poteškoća. Mnogi su iznenađeni kako dobro podnose post, zar to nije braćo draga odraz velike Allahove milosti prema nama! Kad nekome kažeš da se posti 17-18 sati, izgleda mnogo ali čovjek ima neku snagu, energiju koju ne može objasniti. Zar nije odraz velike Allahove milosti što je prva trećina Ramazana protekla u znaku ugodnih temperatura, skoro svaki dan osjetili smo blagi i ugodni povjetarac koji nas je rashlađivao.Zar i to nije velika Allahova milost?

Draga braćo, Allah nas je počastio da doživimo i postimo mubarek Ramazan u ljetnom periodu. Draga braćo, predaje govore da je post u ljetnom periodu od posebne vrijednosti. Poslušajmo ih nekoliko.

Ibn Redžeb komentirao je vrijednost posta u ljetnom periodu u svom djelu rekavši sljedeće: “Ibadet koji se mnogostruko nagrađuje kada vlada vrućina jeste post, a to je zbog žeđi koju postač osjeća u podnevnoj vrućini.”

Prenosi se da je Ebu Bekr, r.a., postio ljeti, a nije postio zimi, i ovdje je riječ o nafila postu.   Omer, r.a., je na samrti savjetovao svog sina Abdullaha kako da postigne osobine vjernika, a prvo je naveo post kad vlada vrućina.

Pa kad su odabrane generacije birale najtoplije dane za nafila-dobrovoljni post, onda smo mi počašćeni što imamo priliku postiti ramazanski-obavezni post u ljetnom periodu.

Žao mi je kada vidim naše muslimane, draga braćo, koji nisu svjesni vrijednosti i značaja ramazanskog posta te se nažalost potpuno oglušuju od ovu treću islamsku dužnost. Još je žalosnije kada svoju nepokornost dragom Allahu javno pokazuju i ispoljavaju neimajući nimalo stida na način da javno pokazuju kako ne poste i time šire ružnu sliku te ujedno prkoseći Svevišnjem Gospodaru.

Ja Rabbi, oprosti im, oni ne znaju šta rade i uputi ih Gospodaru na pravi put.

Nezaboravimo draga braćo da dovimo i za našu braću i sestre oko nas koji nisu svjesni ljepote islama, koji nisu svjesni vrijednosti Ramazana, nemojmo biti sebični u dovama moleći samo za sebe i svoje, posebna je vrijednost doviti za svoga brata u vjeri. To može biti neki naš komšija musliman, radni kolega, poznanik, rođak, naš sin ili kćerka, unuk ili unuka. Nikad ne znaš subhanAllah, da tvoja dova može biti kabul pa da budeš sebeb da nekom Allah prosvjetli put.

Poslušajte pažljivo ovaj hadis:

Od Ebu Derdaa’ r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli.” (Bilježi Muslim)

SubhanAllah, učeći dovu za drugoga mi smo još više na dobitku, jer kao što kaže hadis, dok mi dovimo za drugoga melek dovi za nas.

Zato podigni svoje ruke već danas, u prediftarsko vrijeme i u svoju dove, uvrsti dovu za nekoga koga posebno želiš da Allah uputi, koga želiš da vidiš ovdje među nama, u saffu.

Reci svojim riječima. „Ja Rabbi, nema upute bez tvoje upute, uputi tog čovjeka, molim te uputi ga da obavlja namaz…

Zaprepastio sam se kada sam nedavno pronašao hadis koji govori o kazni za one koji ranije prekidaju post, a kakva li će tek kazna biti za one koji nikako ne poste. Poslušajte pažljivo ovaj hadis;

Ibn Huzejme i Ibn Hibban bilježe hadis od Ebu Umame, r.a., u kojem stoji: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Dok sam spavao, došla su mi dva čovjeka i uzela me za podlaktice te me odveli do jednog nepristupačnog brda, a zatim su mi kazali: ‘Popni se.’ ‘Nisam u stanju da to uradim’, rekao sam. Rekli su: ‘Mi ćemo ti olakšati.’ Popeo sam se na brdo, a zatim čuo veoma glasne zvukove. Rekao sam: ‘Kakvi su ovo zvukovi?’ Rekli su: ‘To su urlici stanovnika Vatre.’ Zatim smo krenuli i došli do ljudi koji su bili obješeni za svoje tetive, a pri tome su im usta bila široko razjapljena, a iz njih je tekla krv. Upitao sam: ‘Ko su ovi?’ Rekoše: ‘Ovo su oni koji prekidaju svoj post prije nego što nastupi vrijeme.‘

Albani je kazao da je ovaj hadis sahih, te u njegovom komentaru kazao: “Ovo je kazna za onoga ko posti, a zatim namjerno prekine svoj post prije negoli nastupi vrijeme iftara. Kakvo je onda stanje onoga ko uopće ne posti!?“

Iščitavajući posebno ovog Ramazana brojne tekstove o Ramazanu, želim s Vama podjeliti jedan predivan hadis koji me je inspirirao za današnju hutbu i da svako od nas pokuša ovaj hadis da primjeni u svom životu jer u tom hadisu je blago neizmjerno. Hadis se citira u tekstu pod naslovom „Kako pronaći Allaha dž.š., Gospodara Svjetova? Na prvi pogled, malo čudan naziv „Kako pronaći Allaha dž.š., ali kada sam iščitao hadis onda je naziv teksta opravdan. Neka nam ovaj hadis bude moto našeg ramazanskog života ali svakako i poslije ramazana. Hadis je dobro poznat i već ste ga imali priliku čuti.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Na Sudnjem danu, Allah dž.š. će reći: ‘O sine Ademov, bio Sam bolestan, a ti Me nisi posjetio.’ ‘Gospodaru, kako sam Te mogao posjetiti kad si Ti Gospodar svjetova?’ ‘Jesi li znao da je jedan od Mojih robova bolestan, a ti ga nisi posjetio? Da si ga posjetio, pronašao bi Me tamo.’

Zatim će Allah dž.š. reći: ‘O sine Ademov, trebala Mi je hrana, a ti me nisi nahranio.’ ‘Kako sam Te mogao nahraniti kad si Ti Gospodar svjetova?’ ‘Jesi li znao da je neki od Mojih robova gladan, a ti ga nisi nahranio? Da si to uradio postigao bi nagradu za to kod Mene.’

‘O sine Ademov, bio Sam žedan, a ti Me nisi napojio.’ ‘Gospodaru, kako sam Te mogao napojiti kad si Ti Gospodar svejtova?’ ‘Jesi li znao da je neko od Mojih robova žedan? Da si ga napojio našao bi svoju nagradu kod Mene.’ ” ( Buhari)

Draga braćo, baš kao što je Poslanik s.a.v.s. poslan kao milost svjetovima, tako bismo i mi trebali biti milost za one koji žive oko nas i sa kojima smo u kontaktu. Služeći drugima i pomažući im, pronaći ćemo našeg Gospodara. Njegovom milošću, jedan od puteva ka Njemu jeste širenje mira i uljepšavanje svijeta oko nas. Jedino kroz pomaganje drugima možemo pomoći samima sebi. Ne možemo živjeti konzumističkim i sebičnim načinom života, a očekivati, usput, nagradu od Uzvišenog Allaha.

Draga braćo, upravo kur’anski ajet u kojem se naređuje post uči nas da nesmijemo živjeti samo za sebe, za svoju porodicu i da nas nije briga za druge.

O vjernici, propisuje vam se post da biste se grijeha klonili, po jednom prijevodu. Draga braćo, zašto Allah, dž.š., kaže da biste se grijeha klonili, kakav je to grijeh!? Evo jedno  razumijevanje bi bilo:  grijeh je da si ti sit, a tvoj komšija gladan, grijeh je da se ti razbacuješ i pretjeruješ u jelu i piću, a tvoj brat ne može sebi priuštiti ni osnovne životne namirnice. Grijeh je da ti imaš ogromna sredstva za život, a tvoj brat ne može da se oženi, zasnuje porodicu jer nema osnovnih uslova za to. Grijeh je grabiti samo sebi na takav način što ćeš uzimati i prava drugih ljudi, a zaboravljati da u tvom malu imaju pravo i hak drugi. Grijeh je ne pomoći svoga brata ako si u stanju.  Draga braćo, eto, post nam omogućuje da razumijemo one koji su gladni, koji su slabog materijalnog stanja.

Mnogi su ovaj Ramazan dočekali bez posla, živeći u neizvjesnosti kako dalje. Njihova briga, nevolja mora biti bar jedan dio i naše brige, da ih upitamo kako su, da li im šta treba, možemo li im kako pomoći bar na mali način.

Tako džem’at živi, radi, djeluje, to je odlika džem’ata, to je odlika vjernika i zajedništva. Mnogi naši ljudi, iako teško žive, imaju svoje dostojanstvo i nikada ne bi zatražili, ne bi iskali ali zato ja i ti brate koji znamo stanje, indirektno ćemo bratu dati do znanja da nije napušten, da nas veže bratska ljubav i da on, naš brat koji nema posao i nezna kada će imati posao, da ima nas kod kojeg ima hak, pravo da mu pomognem. To može biti simboličan gest, da kažeš, bujrum kod mene včeras na iftar ili evo ti kilu brašna, ulja, šećera, evo ti paket datula, želim da imam udjela u nagradi od hrane od koje ćeš se iftariti.

To može biti naš stariji džem’atlija čija je hanuma bolesna, ostarjela i siugurno joj je veliki zahmet prirediti iftar sebi i mužu ili zbog starosti ili male penzije.

Koliko ima naših bolesnih ljudi za koje znamo da su bolesni, stari, onemoćali, a mi bismo ih mogli u mubarek Ramazanu obradovati svojim zijaretom, izmamiti im osmijeh na lice svojom posjetom te im kazati bujrum, možemo li šta učiniti za vas. Kaže naš Gospodar, u gore citiranom hadisu da ćemo ga tu pronaći.

Zato me posebno raduje inicijativa, želja naše džem’atske omladine koji su me zamoli da ja vas zamolim da donesete one najvažnije namirnice (šećer, brašno, ulje) kako bi oni, u vaše ime mogli obići nekoliko naših porodica, džem’atlija, muslimana, starijih, bolesnih, nemoćnih, slabijeg materijalnog stanja te im baš u Ramazanu, mjesecu dobročinstva, sadake, mjesecu solidarnosti kazati niste sami, mi smo tu. Zar to nije islamsko bratstvo, zar to nije džem’at na djelu? Naravno i novčani prilozi su dobro došli i oni će biti pretvoreni u ove pomenute namirnice.

Ali sve ovo što radimo, radimo opet za sebe, jer će ta sadaka čuvati nas, naše zdravlje, našu porodicu, nekome će produžiti život, nekom će sačuvati imetak. Sve što se radi u ime Allaha i za našeg Gospodara, Allah to vraća mnogo više.

Stoga, trebali bismo oživjeti našu sklonost da činimo neka jednostavna djela od pomoći drugima, a koja možemo raditi svaki dan. Kada čujemo da je neko bolestan ili u potrebi, instikt koji nosimo u sebi da trebamo pomoći treba biti toliko jak da ga ne možemo ignorisati. Međutim, mnogi od nas su postali bezosjećajni na tuđe nevolje, jer nije u skladu sa načinom života koji smo odabrali živjeti. Nekako se i možemo natjerati da doniramo novac, ali ne više od toga.

Ali, u davanju hrane gladnome, oslobađajući žeđi i patnje i tješeći bolesnog leži nevjerovatna bliskost sa Allahom dž.š., tolika da On kaže da je tamo, Slavljen neka je On. Možda bismo trebali preispitati svoje prioritete, te ugrabiti šansu da budemo na mjestima i prilikama gdje se Allahovo dž.š. zadovoljstvo može naći. Možda možemo posvetiti tome posebnu pažnju, tako da smo u stalnoj potrazi za načinima da zadovoljimo Allaha dž.š. putem pomaganja ljudima koji su u teškim situacijama, u našim društvima i komšilucima.

Ovaj hadis nas, također, uči da služenje ljudima ne mora imati nikakav drugi motiv, osim Allahovog zadovoljstva. Naše zajednice ne trebaju neki konkretan cilj da bismo posvetili svoje vrijeme i prihode u olakšavanju nečije situacije. Istinski trebamo tražiti samo Allaha u onome što uradimo za druge.

Da nahranimo gladnog, da skuhamo nešto za porodilju, ili da okrčimo put gdje vozi naš komšija, ne mora biti način da pozivamo u islam, ili da se dokazujemo kao plemeniti građani, ponekad neka to bude samo za Allaha.

Draga braćo, s tim u vezi pozivam Vas na naš prvi ovogodišnji džem’atski iftar ne zbog toga što je netko željan nečije hrane, već  zbog toga što je veći bereket gdje je veća sofra, zbog toga što će netko kušati naše hrane i mi ćemo steći Allahovu nagradu oprosta grijeha jer smo nahranili postača, zbog toga što se kroz zajedničke iftare više zbližavamo, povezujemo, učvršćujemo naše bratske veze. Oni koji nemogu nešto pripremiti i donijeti, koji su samci, ili koji nemaju sredstava neka se ne ustručavaju i ne stide, džem’atski iftar je između ostalog i zbog njih, zato bujrum svima braćo draga.

Prije teravije bit će održana projekcija jednog kratkog filma iz naše neposredne blizine, iz Zagreba koja je prihvatila islam. Njezina životna priča može biti velika inspiracija, veliki poticaj našim dragim sestrama, majkama i za njih je i namjenjena projekcija. Nju ćemo pustiti pola sata prije teravije na spratu Medžlisa.

Molim Allaha dž.š. da i ova današnja hutba bude poticaj da činimo više hajra i dobrih djela u mubarek Ramazanu.

Hatib: Alem ef. Crnkić