Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko otkloni od vjernika neku od dunjalučkih nedaća, Allah, dž.š., će od njega otkloniti neku od ahiretskih nedaća. Ko olakša onome ko je u teškoj situaciji, Allah, dž.š., će njemu olakšati na Dunjaluku i na Ahiretu. Ko sakrije sramotu vjernika, Allah, dž.š., će sakriti njegove sramote na Dunjaluku i na Ahiretu. Allah, dž.š., pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu muslimanu.

Ko bude slijedio put tražeći znanje, Allah, dž.š., će mu olakšati put do Dženneta. Kad god se ljudi sakupe u nekoj od džamija da uče Kur’an i da ga proučavaju, na njih se spusti smirenost, obaspe ih milost i meleki ih okruže (svojom zaštitom) a Allah, dž.š., ih spomene u skupini koja je kod Njega. Ko zakaže u činjenju dobrih dijela, neće mu koristiti njegov ugled niti porijeklo.“ (Muslim)

Cijenjeni džem’ate!

Ovaj sadržajno i suštinski bogat hadis je tema moje današnje hutbe.

Onaj ko želi dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu, neka se prepozna i ogleda kroz ovaj hadis koji svakom vjerniku trasira put kojim će jačati svoj iman, bogobojaznost postižući Allahovu milost, blizinu i zadovoljstvo, a to će rezultirati da mu Allah podari svako dobro na ovom prolaznom svijetu ali i dobar status na budućem svijetu.

Svjedočimo vrijeme kada su ljudi u našem bližem ili daljem okruženju u nevolji, nedaći, brizi ili potrebi. Od naše braće i sestara iz Sirije i drugih zemalja koji u ovim zimskim hladnim danima na putu Hidžre borave u lošim uvjetima koji su često sebeb njihovih bolesti pa i smrti do ljudi iz našeg bližeg okruženja.

Vjernik uvijek budno osluškuje potrebe drugih i uvijek se pita kako i kome može pomoći. Vjernik se natječe u tome da bude prvi koji će biti od pomoći pa makar lijepom riječi utjehe, saslušanja osobe u nevolji ili potrebi, ako nemože nikako drugačije pomoći.

Vjernik je svjestan da je najbolje djelo nakon farza nekog obradovati i da Gospodar voli one koji se brinu za Njegova stvorenja.

Vjernik zna dobro za kur’anski ajet u kojem Gospodar poručuje: „”Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i pokornosti Allahu, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu, i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.” (Al-Maide, 2.)

Vjernik se neće nikad umoriti od pozivanja članova svoje obitelji, svoga komšiluka u pokornosti Allahu jer je svjestan da su ljudi koji nisu pokorni Allahu dž.š. također u nevolji i njima želi isto što i sebi, Allahovu milost, Njegovo zadovoljstvo koje će rezultirati Džennetom. Zato će se vjernik truditi da svi oni u njemu prepoznaju svjetlo vjere kroz njegovo dobročinstvo, lijepu i ugodnu riječ, ljubaznost, i osjećaj da je tu uvijek za njih kada im pomoć zatreba. Tim stilom i načinom ponašanja će najbolje pozivati u pokornosti Allahu dž.š. ,druge oko sebe.

Sigurno među svojom rodbinom, u svom susjedstvu ili komšiluku imaš one koji su u različitim iskušenjima ili nedaćama, nevoljama, brizi ili problemima. Nekog je pritisla njegova starost ili nemoć, nekog bolest, nekog usamljenost, a nekog egzistencijalni problemi, spajanje kraja s krajem ili obiteljski problemi. Da li si ih ikada mahsuz obišao, porazgovarao, uputio toplu ljudsku riječ utjehe ili na kraju krajeva rekao: „Da li Vam ja mogu kako pomoći?

Nekog će takva gesta oraspoložiti, izmamiti mu osmjeh na licu, na trenutak ga odvojiti od njegove nevolje, brige, a zauzvrat će uputiti zahvalu ili dovu kao što naši stari kažu: „Bog ti dao“.

Pored takvog lijepog osjećaja, Poslanik nam u ovom hadisu garantira da će zbog takvog postupka Uzvišeni nâs osloboditi takve brige, nedaće, problema na ovom svijetu, i ne samo to, već i ahiretske nedaće i problema koji su mnogo teži i veći.

Džennet se, draga braćo, krije upravo u takvim djelima, postupcima jer analizirajući život ashaba kojima je obećan Džennet još za vrijeme njihovog života, možemo vidjeti da su bili neumorni u tome da budu neprekidan izvor pomoći svima oko sebe.

Suština islama, imana je upravo u takvim postupcima i djelima da se nikad neumoriš i ne zadovoljiš sa svojim dosadašnjim dobrim djelima jer uvijek misliš da nisi dovoljno hajra učinio, ako takav osjećaj imaš, onda si na dobrom putu prema Džennetu.

Ako je u nama pak drugačiji osjećaj, da prepoznajemo druge koji to treba da rade, ili analiziramo uvijek one koji su u potrebi, nevolji, nedaći i tražimo izgovore i razloge zašto ih je zadesilo to što ih je zadesilo, onda si na dobrom putu da sebi sam uskraćuješ prilike za dobra djela, a time i priliku da će neko od tih dobrih djela biti možda najveći kandidat za tvoje dobro na ovom svijetu i spas na budućem svijetu.

Da li si ikada razmišljao o tome da je baš tebe Allah odabrao time što ti je podario blagodat i dar upute u vjeri, blagodat i dar da padaš Allahu na sedždu, dolaziš na džumu, da postiš Ramazan, da se kloniš harama i da ti je Allah već time pokazao put prema Džennetu ali ti taj put dalje moraš razvijati svojim dobročinstvom i odrazom praktičnosti življenja islama koji će osjetiti i ljudi koji ne žive praktično u islamu.

Jesi li ikad pokušao da one koje bi volio vidjeti da su pokorni Allahu dž.š. pozivaš ne riječima, već svojim djelima, postupcima, ponašanjem i dobročinstvom. Jesi li ih ikad ničim motiviran iznenadio nekim svojim postupkom ili gestom putem kojih ćeš ih ostaviti u ugodnom iznenađenju.

Pokušaj i tako. Donesi iskren nijjet, poprati to dovom Allahu dž.š. i počni raditi na tome. Da Allah nekog uputi tvojim sebebom, netreba ti ništa veće od bogatstva na ovom svijetu.

Hasen el-Basri, Allah mu se smilovao, kaže: “Da ispunim potrebu svoga brata muslimana draže mi je nego da klanjam 1.000 rekata, i da ispunim potrebu brata muslimana draže mi je nego da budem u itikafu dva mjeseca.”

Pomoći drugom u nevolji, olakšati nekom tešku situaciju, sastavni su dio imana svakog vjernika koji teži Džennetu. Takva djela se stavljaju iznad individualnog dobrovoljnog ibadeta ili nafile.

U nastavku naprijed citiranog hadisa kaže se: Ko sakrije sramotu vjernika, Allah, dž.š., će sakriti njegove sramote na Dunjaluku i na Ahiretu. Allah, dž.š., pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu muslimanu.

Nažalost, danas svjedočimo vrijeme i trend da često prepričavamo i direktno ukazujemo na sramote muslimana, javno govoreći o njima i njihovim nedjelima, manama, sramotama ne uviđajući da time ništa ne popravljamo nego samo širimo dodatni jaz između nas i njih.

Božiji poslanik nije nikad tako radio. I u njegovo vrijeme bilo je onih koji su činili sramotna djela odnosno nedjela, imali su mane, nedostatke ali ih nikad, baš nikad nije personalno prozivao osim što je samo govorio u obliku „što mislite o onima koji tako i tako čine ili rade“.

Štitio je dignitet i dostojanstvo svakog muslimana, ma kakav on bio i trudio se da doprinese njegovom popravljanju.

Tu ima mnogo prostora i za naše popravljanje jer su često naša sijela koncipirana tako da ispremećemo živote drugih ljudi, posebno ukazajući na neke njihove sramne postupke.

Da li si ikada prešutio ili sakrio neku sramotu nekog muslimana, ne obznanjujući je nikome? Da li si ikada bio taj koji se trudio u društvu gdje se o nekome loše pričalo, da zaštitiš njegov dignitet i dostojanstvo pa i pored toga što ta osoba o kojoj se priča ima kod sebe te loše karakteristike.

Ako jesi, onda se blago tebi jer će ti Gospodar zauzvrat sakriti neku od tvojih loših karakteristika, sramota ili mana na Sudnjem Danu ali i na Dunjaluku. Vjeruj, vrijedi to toga!

I Poslanik završava ovaj dio hadisa sa riječima koej trebaju biti moto današnje hutbe: „Allah, dž.š., pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu muslimanu“

Vrlo jednostavno i sažeto. Tvoja pomoć drugima u bilo kojem obliku pa makar lijepom riječju, saslušanjem je put kojim Allah pomaže tebi. Zato nikad ne škrtari i nežali svoga vremena, truda, novca ili energije jer Allah će ti to mnogostruko vratiti. Vjernik nikad neće biti na gubitku zbog dobročinstva već samo na dobitku.

Ko bude slijedio put tražeći znanje, Allah, dž.š., će mu olakšati put do Dženneta, nastavak je ovog istog hadisa.

Blago li se našim učenicima i studentima koji su svakodnevno na putu znanja, znanja kojim će oplemeniti društvo kroz svoj posao. Allah toliko cijeni one koji se bave stjecanjem znanja da im poručuje da je put znanja, put prema Džennetu.

Molim Gospodara da budemo od onih koji hode stazama ovog hadisa, da bude od pomoći drugima, da čuvamo čast, dignitet i dostojanstvo drugih…Amin!

Hutbu održao:

Alem ef.Crnkić,

glavni imam MIZ Sisak