Draga braćo, evo nas na prvoj džumi nakon ramazana, nakon bajrama odnosno prvoj džumi u mjesecu ševvalu. Iza nas su dani blagoslovljenog mjeseca Ramazana, mjeseca u kojem smo imali priliku pokazati prije svega sebi, da kada hoćemo možemo biti dobri muslimani, da možemo voditi računa o svojim namazima, o svom jeziku, oku, i svemu drugom za što bismo bili odgovorni pred Allahom dž.š. da smo to propustili ili da smo zanemarili.
Šta su plodovi koje smo probrali sa plemenite stabljike Ramazana? Da li smo zaista napunili naše imanske baterije; da li smo postali jači u vjeri, da li smo se u ramazanu rastali sa nekim grijesima, lošim navikama, jesmo li uspješno prošli kroz ramazansku školu takvaluka (bogobojaznosti) i položili predmet sabura (strpljivosti) te zasluženo dobili bajramsku diplomu? Da li, i da li… pitanja su brojna i misli koje lete srcem i dušom svakog iskrenog muslimana.
Svidjela mi se rečenica jednog učenjaka koji je rekao kako je ramazan islamska benzinska stanica gdje se jedan musliman opskrbljuje gorivom koje će mu trajati tokom svih narednih mjeseci i dana! Ako je gorivo slabe kvalitete, onda će tijekom godinu dana imati zastajanja, trzanja i kvarova, ako je gorivo dobre kvalitete onda ga na putu do cilja ništa neće moći zaustaviti. A naš zajednički cilj treba biti Allahovo zadovoljstvo koje će rezultirati džennetom inšallah. U ramazanu smo učvrstili vezu sa našim Stvoriteljem kroz različite ibadete, zasigurno smo bili u ramazanu bliži našem Stvoritelju i Gospodaru, u ramazanu smo dokazali kako i koliko možemo kontrolirati svoje strasti i prohtjeve kad hoćemo jer kad god bi htjeli nešto ružno reći, dobaciti ili nekog izružiti sjetili bi se da postimo, u ramazanu smo naučili više cijeniti Božije nimete (blagodati) posebno vodu kada smo tijekom vrućih dana osjećali žeđ ali i hranu zbog čijeg nedostatka milijuni ljudi, a najviše djece umire na rogu Afrike-među njima najviše muslimana. Nadam se, da će nam svaki put, kada odlučimo baciti u koš parče hljeba ili neke hrane naumpasti gladni u Africi.
Draga braćo, kako su se ashabi ponašali nakon ramazana? Šest mjeseci bi poslije ramazana Allahu upućivali dove da im primi i ukabuli ramazanske ibadete, a nakon što bi isteklo tih šest mjeseci onda bi narednih šest mjeseci molili Allaha da im omogući da dočekaju naredni ramazan. Subhanallah, što to znači? Znači da su stalno mislili na ramazan, da nisku prekidali vezu sa ramazanom! A kako je to kod nas? Kod nas se čitav islam sveo na ramazan, bajram jedan, drugi i u toku godine kad neko umre dženaza i tevhid.
Draga braćo, pažljivo poslušajte sljedeći kur’anski ajet sure El-Hadždž. Uzvišeni Allah kaže: “Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.” (El-Hadždž, 11) Kroz ovaj ajet Uzvišeni Allah se obraća onima koji su prestali biti uporni, koji su klanjali pa namaz ostavili, koji su dove Allahu upućivali pa ih ostavili koji su Allaha spominjali pa to zapostavili. U jednom hadisu kaže naš Poslanik: Allahu Uzvišenom su najdraža djela koja su ustrajna odnosno ona djela koja se konstantno čine, u kojima smo ustrajni. To znači da naš Stvoritelj ne voli da za njega znamo samo u Ramazanu, da za njega znamo samo u noći Kadr, na dan Bajrama. Uzvišeni želi da Mu se uvijek obraćamo, da uvijek budemo s Njim u vezi kroz namaz, da Mu padamo na sedždu svaki dan. Nema trgovine sa Uzvišenim Allahom dž.š. Tako ima onih koji se posvećuju vjeri, ibadetu, čine dobra djela, ponizno upućuju dove jer želi da mu Allah ispuni nešto, neku njegovu želju da mu ostvari. Kao npr., prije ispita, polaganja vozačkog testa, kada moli Allaha da ga obogati, kada moli da se oženi i nakon što mu Allah udovolji njegovoj želji počinje da slabi njegova privrženost vjeri, životne obaveze ga obuzimaju i ustrajnost prestaje. To se zove interesna veza sa Allahom dž.š. Ima i onih koji obećaju Allahu da će intezivirati svoje ibadete, da će i klanjati i postiti i zekat davati pa čak i hadždž obaviti samo ako Allah podari ono što traži. Pa tako neki kažu:”Ako me Allah izliječi od te bolesti, ja ću ako Bog da na hadždž otići.” Ili ima i onih koji kažu: “Ako mi Allah dadne da odem što prije u penziju, eto me u džamiju svaki dan. Ovakvih i sličnih primjera imamo na sve strane. Međutim, Allah dž.š. proziva ovakvu skupinu ljudi koji ga uvjetuju za nešto. Kaže Uzvišeni u Časnom Kur’anu: „Ima ih koji su se obavezali Allahu: “Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivaćemo, zaista, milostinju i bićemo, doista, dobri!” “A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se – a oni ionako glave okreću.”(Et-Tevbe 75-77)
Draga braćo, znak da si se okoristio ramazanom, znak da te je obuhvatila Allahova milost u ramazanu, znak da su ti primljeni-kabul post i svi ibadeti u ramazanu jeste da i nakon ramazana ostaneš ustrajan u vjeri. U ramazanu si trenirao ovu osobinu ustrajnosti i nakon mjesec dana si stekao formu. Što to znači? Evo prvo namaz. Mi smo se u ramazanu trudili da klanjamo sve dnevne namaze i to u džematu izuzev akšam-namaza kada smo se iftarili kod svojih kuća. Vidjeli ste koja je ljepota namaza u džematu. Nekako se čovjek kada klanja i to u džematu osjeća rahat, rasterećen, poletan…namaz čovjeka čini drugačijim,a zašto? Zato što se šejtan slabi i njegove vesvese, njegova nagovaranja na loše i zlo. Namaz čovjeka uzdiže i izgrađuje, popravlja njegovo ponašanje. Naravno, sa ramazanom će otići neke čari. Ljepota naših namaza. Ali s ramazanom ne smije otići i naš namaz. Dragi brate, kao što si 30 dana ustajao na sabah-namaz, nemoj da to prestaneš činiti i dalje. O sabah-namazu ovisi i kvalitet tvoga dana. Ako si dan započeo bez sabaha, izložen si svemu i svačemu, na udaru si čovječe…Ono što je tebi najteže, Allahu je najdraže. Poseban značaj od svih namaza zauzimaju sabah i ikindija namaza. Allah je čak spomenuo u Kur‘ani Kerimu ova dva namaza pojedinačno rekavši za sabah sljedeće: Ekimissalate li dulukiš-šemsi…. „Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i namaz u zoru, jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju. (El-Isra, 78) A za ikindiju namaz kaže: „Redovno molitvu obavljajte, naročito (srednju) onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.”(El-Bekareh, 238) A Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Ko bude klanjao sabah i ikindiju, ući će u Džennet.’ (Buhari, 2/43). Subhanallah. A poslušajte ovaj hadis. Kaže naš Poslanik: „Bolje vam je da izgubite dunjaluk i sve što je na njemu nego da propustite ikindiju-namaz. Allahu ekber. Ikindiju-namaz svaki dan klanjamo u džematu pa taj odabrani namaz možeš 27 puta uljepšati i doći u džemat. Prošetaj do džamije, protegni noge…još veći sevap…
Dakle, ne prekidaj vezu sa svojim Stvoriteljem nakon ramazana, a najbolja i najčvršća veza sa Stvoriteljem je namaz i sedžda, pod broj dva: ne prekidaj vezu sa džamijom, sa najdražim mjestom Allahu Uzvišenom. Dođi na namaz, dođi na predavanje, tribinu…svaki tvoj korak do džamije je ibadet. Zamisli jednim dolaskom u džamiju na predavanje možeš ostvariti 4-5 sevapa ili nijjeta. Nijjetiš da odeš u džamiju na predavanje, prvo klanjaš namaz u džematu prije ili poslije predavanja koji je vrijedniji 25-27 puta nego pojedinačno, drugo učiš o svojoj vjeri ili obnavljaš zaboravljeno što je farz, treće: vidiš se, selamiš se i družiš se sa svojom braćom što je sunnet i još jedan sevap. Znači jedan dolazak u džamiju 4-5 sevapa. Subhanallah.
Džemat je braćo draga lađa spasa. Džemat čuva i nas i naše porodice. Kag god možemo doći u džamiju i džemat, to trebamo učiniti. Ibn Mesud je govorio: „Vallahi ti je bolje ono što prezireš u džematu od onoga što voliš u kući.” Ima grešaka na sve strane. Ima onih koji načine grešku iz neznanja, neki možda i svjesno, ali ipak džemat je tu da se jedni pored drugih odgajamo i da se učimo propisima naše vjere, da se savjetujemo i da se potpomažemo. Čak su i ashabi griješili, diskutovali, savjetovali se, priznavali svoje greške, tražili halal od onoga koga su uvrijedili itd. Biti u džematu znači biti višestruko nagrađen. Ulema kaže da čak i onda kada klanjaš u džematu, a misli ti lutaju i za takav namaz imaš nagradu višu za 27 puta, zašto? Zato jer si u džematu. Kako ćemo se upoznati, kako ćemo jedni drugima pomoći, kako ćemo se voljeti ako nismo u džematu. Na zapadu se dešava da čovjek mjesecima leži mrtav u svome stanu, a da niko za to ne zna. Zašto. Jer nije bio u džematu, živio je sam. Niko nije pitao za njega. Kod nas kada nekog ne vidimo par puta a znamo da redovno dolazi na namaz, odmah se pitamo gdje je, da se nije razbolio, hoćemo li ga obići itd. Temelje naše vjere moramo dobro učvrstiti, a nema učvršćivanja bez džemata.
Draga braćo, želim da nakon ramazana, nastavimo naša druženja slična kao u ramazanu. Da to bude vikendom, čujemo koji hadis ili neku temu, pogledamo neku projekciju, klanjamo namaz u džematu i svako svojim kućama. Zar to nije lijepo. Zar treba proći mjesec dana da se vidimo?! Molim Vas braćo, kada čujete poziv sa džume džematska tribina ili druženje, da se odazovete, da ne dolaze uvijek isti ljudi, osjećat ćete se bolje, vallahi..imat ćete više bereketa i Allahove milosti. Evo još je ljetni period-može se popiti kahva ili sok u dvorištu naše džamije. Pošto sam ovog vikenda odsutan, evo predlažem već narednu subotu u akšam-zatim kratko predavanje, pa druženje do jacije i onda kući… Draga braćo, i nakon ramazana možemo postiti i za svoj post dobiti neizmjernu nagradu. To je, vama dobro poznat, post u mjesecu ševvalu u kojem se upravo sada nalazimo. Tako Resulullah kaze: “Ko isposti ramazan, a nakon toga šest dana ševvala kao da je postio cijelu godinu.” Post u mjesecu ševvalu je nafila koju nisi dužan, nego ako hoćes. Ovdje se stavlja covjeku da sam odluci hoce li postiti ili ne. Iz iskustva vam mogu reci da je post ovih sest dana tezi nego citav ramazan. Mi smo shvatili da je ramazan obaveza, da se mora i bilo koju stvar kada covjek posmatra ovako on ce je izvrsiti bez obzira na teskocu. Docim sto se tice ovog posta znamo da je dobrovoljan i da ne moramo, jedino sto nas moze motivisati to je nagrada od Allaha, tu se mi dokazujemo. U hadisu koji se prenosi od Sewbana, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao: „Ko bude postio ramazan – jedan mjesec je kao deset mjeseci – i postio šest dana nakon Bajrama, to biva kao da je postio čitavu godinu!“ Dakle, misli se na ramazan i šest dana nakon njega. Imam En-Nevevi, Allah mu se smilovao, je rekao: „Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela. Odatle je vrijednost mjeseca ramazana kao deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca.“ Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, je rekao: „Među hadisima koji govore na ovu temu ne postoji vjerodostojniji hadis od ovoga.“ Osim toga, sama navika i ustrajnost u postu nakon posta mjeseca ramazana je veoma lijep znak da je primljen post ramazana. To je zbog toga što Uzvišeni Allah kada primi odreðeno djelo nekog roba uputi ga na činjenje tog djela i kasnije. Otuda su neki kazali da je nagrada za učinjeno dobro djelo, ustvari, sâmo dobro djelo koje će se učiniti nakon njega. Zato onaj koji svoje dobro djelo poprati činjenjem drugih dobrih djela, ima jasan znak da mu je to djelo primljeno! I obrnuto, ako se desi da nakon učinjenog dobrog djela uslijedi činjenje lošeg djela, to je znak da dobro djelo nije primljeno!
Molim Uzvišenog da nas učini ustrajnim i nakon ramazana!
(hatib: Alem ef. Crnkić, prof.)
Related
