Sveukupne prilike mjesta i vremena u kojem živimo doprinijele su da se mnogi muslimani suočavaju sa problemima unutar svojih porodica na relaciji roditelj-dijete, kao i na relaciji među samim supružnicima.
Mnogi
su izazovi i poteškoće koji tome doprinose, a koji oblikuju svijest, ponašanje
i mentalitet današnjih članova porodice.
Činjenica
je da porodica nikad manje ne komunicira riječima-uživo- i da je doba konzumacije
interneta i digitalizacije ne samo duboko ušlo u sistem života naših porodica
već i oblikovalo sveukupni identitet naših porodica te su društvene mreže
postale dvogled i povećalo kroz koji se promatraju životi drugih ljudi ali se
često koriste i kao izvor vlastitog stila ponašanja, statusa i imidža, a
ponekad i izvor frustracije ili nezadovoljstva zbog nemogućnosti oponašanja
prestiža drugih.
Sve se
to prelijeva na ponašanje unutar redova porodice te se nemalo iznenadimo kada
čujemo članove naših porodica kako se oblikuju shodno trendovima ili pojavama
koje prate.
Posebno
su utjecaji izraženi na djeci i mladima koji imaju već kreiran koncept
pregledavanja sadržaja na internetu, a sve su to izvori i za njihov pogled na
život, ponašanje ili oponašanje koje žele slijediti i smatraju ga u skladu
trenda.
Dakako,
prošla su vremena kada smo nešto mogli zabraniti, ukinuti jer često takve
odluke donose i kontraefekat u psihologiji ljudskih odnosa ali budnost,
opreznost nad stanjem naših porodica nikad nije bila bitnija i važnija.
Davanje
pažnje i pozornosti jedni drugima kroz iniciranje razgovora primjenjujući
kur’ansku metodu „lijepe riječi“ kroz koje ćemo moći prepoznati posvećenost i
okupaciju članova naših porodica je uvijek bila i ostala najbolja metoda.
Nema
tog vremena i mjesta u kojem ljudska interakcija uživo i sa pozornošću ne
doprinosi da se ljudi bolje osjećaju ali i da budu otvoreniji i skloniji da
podijele sa svojim sugovornikom određene strahove, izazove ili poteškoće i
probleme s kojima se suočavaju.
Posebno
je prijatna interakcija važna, vrijedna i potrebna unutar naših porodica za
koje nas Kur’an na mnogim mjestima podsjeća da su prva „zona naše odgovornosti,
emaneta i brige“.
Muslimanska
porodica u mjestu i vremenu kakvo jeste mora se truditi čuvati svoju
autentičnost, posebnost i ne biti blijeda kopija nekoga ili nečega.
Ukoliko
ne uspijemo ili se bar maksimalno ne potrudimo unutar naših porodica, svaki
drugi životni, ovodunjalučki uspjeh nije uspjeh.
Danas
posebno dolazi do izražaja kur’anski ajet u kojem se navodi:
Imanja
vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika (Et-Tegabun,
16.ajet)
Ne treba biti posebno pronicljiv pa
zaključiti da materijalno, imovina može biti iskušenje ukoliko smo preokupirani
s materijalnim na način da ono gospodari i upravlja s nama, a ne mi sa
materijalnim, kao i djeca, potomstvo koje nije odgojeno i upućeno na način da
živi život oplemenje istinskim vrijendostima.
Nije dovoljno, a ni psihologijski
efektivno samo kritizirati te
primjećivati i isticati nedostatke i mahane kod članova naših porodica, to je
ustvari najlakše ali i kontraproduktivno.
Nažalost, često mislimo da ćemo tako
stvari popraviti, a najčešće samo produbljujemo pukotinu ili problem.
Potrebno je metodama blagosti,
razumijevanja ali i pokazivanjem da nam je iznimno stalo truditi se savjetima i
primjerom vlastite uloge pokazati kakav stil ponašanja želimo.
Često pogrešno mislimo kako smo kroz
„uslužnu-servisnu ulogu“ usrećili svoje potomstvo obezbjedivši mu materijalnu
egzistenciju, a možda nikada nismo pokušali istinski razumjeti svog supružnika,
osluhnuti unutarnji svijet našeg djeteta, prepoznati uzdah i zabrinutost svojih
roditelja.
Poslanik a.s. nas upućuje na
međugeneracijsko razumijevanje. Savjetuje nas da pokažemo poseban senzibilitet
prema djeci i omladini, a da prema starima, našim očevima i majkama, dedama i
nanama iskažemo zasluženo poštovanje:
Nama ne pripada onaj ko nema milosti
prema mladima i ko ne iskazuje poštovanje prema našim starijima, poručuje
Poslanik Muhammed a.s. (hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi)
Allahova uputa je nešto za čim uvijek
čeznemo, što je predmet naših dova, želja i nadanja.
Posebno je važno upućivati dovu za
one koji su nam najvažniji odnosno za one za koje smo najodgovorniji, a to su
naše porodice.
Danonoćno
bdijenje nad našim porodicama uvijek treba biti popraćeno i dovom, molbom Allahu da nam
pomogne u našem trudu ili da nam podari izlaz iz problema. Gotovo da je
nemoguće naći knjigu ili savjet islamskih učenjaka o odgoju porodice a da se u
njima ne nalazi konstatacija da je dova
najjače oružje vjernika. Stoga, svaki razuman vjernik treba
iskoristiti ovo oružje i usmjeriti ga na postizanje uspjeha za sebe i svoju
porodicu na obadva svijeta.
Jedna
od najupečatljivijih i najboljih
dova kojom se od Allaha traži dobro za nas i naše
porodice, te za rješavanje porodičnih problema, jeste kur’anska dova koja se
spominje u suri Furkan, a koja glasi:
رَبَّنَا هَبْ لَنَا
مِنْ أَزْوَاجِنَا وَذُرِّيَّاتِنَا قُرَّةَ أَعْيُنٍ وَاجْعَلْنَا لِلْمُتَّقِينَ
إِمَامًا
“Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i
učini da se čestiti na nas ugledaju!” (El-Furkan, 74)
Potreba
za učenjem ove kur’anske dove je izrazito velika u današnjem vremenu i prostoru
te poželjno je što češće i kontinuirano učiti kako bismo zaslužili njezino
obistinjenje, uz pomoć Milostivoga.
Molim
Milostivoga da doživimo obistinjenje ove kur’anske dove u našim porodicama, u
našim životima i ulogama!
Amin!
Hutbu
pripremio i održao:
Alem
ef. Crnkić, glavni imam MIZ Sisak
21.01.2022./18.
Džumadel-uhra 1443.h.g.
