Edeb ili odgoj  je visoko pozicioniran u islamu, na istaknutom mjestu ili deredži.. Edeb ili odgoj je važan u kući, porodici, na ulici ili javnom mjestu pa tako i u džematu. O kvaliteti jednog džemata se može suditi i po edebu njenih džematlija ili što bismo rekli kućnom redu. Svaka ustanova, institucija pa i naša kuća ima svoja pravila ponašanja. Kako bi tek onda trebalo biti sa najdražim mjestom na zemlji, džamijom koja se smatra Allahovom kućom? Mesdžid ili džamija, džemat je mjesto gdje se na prvom mjestu spominje Gospodar svih svjetova, Allah Uzvišeni, slavi i hvali, mjesto gdje se čini sedžda, gdje se čini zikr-spominje Uzvišeni Allah i to je glavna i jedina namjena mesdžida, džamije ili džemata. Svaki drugi govor koji se tiče ovosvjetskih stvari i problema narušava ili skrnavi namjenu tog prostora koju je odredio Uzvišeni Allah dž.š. Džamije su mjesta pozitivnih misli, korisnih savjeta i smjernica, pozivanja na dobro, a odvraćanja od zla. Mesdžidi ili džamije su mjesta srdačnog selama i bratskog osmijeha.Sve drugo skrnavi ili narušava hurmet-svetost tog prostora. U najkraćem, kućna pravila svakog džem’ata, mesdžida ili džamije bi se svela na nekoliko stvari kroz prizmu kur’anskih preporuka, hadisa i sunneta Allahovog poslanika. Prije svega, mi bismo jednim dolaskom u džamiju, mesdžid, posebno petkom mogli ostvariti nekoliko sunneta i to jakih sunneta i time sebi priskrbiti još više nagrada i sevapa. Naprimjer, malo nas kada je u pitanju islamsko znanje želi se pomaknuti s mrtve točke. Velika većina misli da ono što je naučila kada je u pitanju islam, da je to dovoljno i sve više je previše-kako kaže jedna reklama. Tako mnogi od nas znaju samo osnovne sure i osnovne dove, za hadise ne pitaj. I onda danas imamo slučajeva da oni koji pređu na islam više znaju i više uživaju u slasti islama nego mi koji smo po rođenju muslimani. Evo naprimjer, dova za ulazak u mesdžid. Božiji poslanik ju je redovno učio. Prilikom ulaska desnog nogom kročio u mesdžid, Božiji poslanik bi donio salavat i zatim izgovorio ALLAHUMEFTAH LI EBVABE RAHMETIK. Gospodaru moj, otvori mi vrata svoje milosti. Kako kratka, slatka i jasna dova sa lijepim značenjem….Šta bi nam falilo da je naučimo napamet i svaki put dok ulazimo u mesdžid, proučimo je i time jedan sunnet izvršimo. Mi imamo naviku kada dolazimo u mesdžid, da selam nazovemo što je također sunnet osim ako se već nije započelo klanjati ili ako se ne uči Kur’an jer onda Kur’an ima prednost. Ono što malo primjećujem u našoj praksi, a veliki hajr se u tome krije posebno za one koji ranije dolaze na džumu što je pohvalno jer nagrada se obećava onima koji porane u džamiju,  jeste klanjanje dva rekata prije nego što se sjedne, to je dva rekata nafile poznate kao tehijjetul-mesdžid. Neke naše džematlije imaju običaj klanjati i redovno klanjaju ovu nafilu po svakom dolasku u mesdžid dok neki drugi su ostali dosljedni u tome da nisu navikli i neće da je klanjaju. Evo prijedloga za jednu dobru naviku. Naime, klanjanje dva rekata tehijjetul-mesdžida se temelji na hadisu Ebu Katade, r.a, u kojem Poslanik islama, s.a.v.s, traži od svojih sljedbenika da klanjaju ta dva rekata: Kada neko od vas ude u džamiju neka klanja dva rekata prije nego sjedne! Čak imami Muslim prenosi hadis u kojem se kaže da će klanjati dva rekata makar zatekao imama da drži hutbu…znači toliko je vrijedno klanjati ova dva rekata makar imam započeo hutbu. Dakle, kad god se ude u džamiju, a muezzin nije poceo uciti ikamet za farz-namaz ili nije nastalo vrijeme u kojem je pokudeno klanjati: vrijeme izlaska sunca, kada je sunce u zenitu i kada sunce zalazi, klanjat će se dva rekata tehijjetul-mesdžida na način kao da klanjamo sabahski sunnet. Nakon što završimo klanjanje tehijjetul-mesdžida, onda ćemo preostalo vrijeme provesti ili u učenju Kur’ana ili u zikru posebno ako je u pitanju petak ili džuma. Oni koji znaju učiti u Kur’anu, i dođu fino ranije na džumu, trebali bi da prouče kompletnu suru Kehf ili bar zadnjih deset ajeta ove sure. Zašto? To je pohvalno i to je sunnet. Bilježi imami Ahmed u Musnedu: „Ko u petak prouči početak i kraj sure EL-KEHF, to će ga obasjavati od glave do peta, a ko je prouči cijelu to će mu biti svjetlo između neba i Zemlje“. Subhanallah, koja veličina nagrade. Tako malo uradiš, a dobivaš toliko veliki nur-svjetlost. Zadnjih deset ajeta sure Kehf može spori učač proučiti za 10 minuta, kada bi svaki petak to proučili, naučili bi napamet. Znači, tehijjetul-mesdžid, pa učenje sure El-kehf i šta još imamo od sunneta, a posebno se odnosi na današnji mubarek dan petak. To je donošenje salavata koje je posebno pohvalno donositi petkom ili uoči petka. Bilježi Bejheki: „Petkom i uoči petka što više donosite salavate na mene, jer ću onome ko to bude činio biti svjedok i zauzmaću se za njega na Sudnjem danu“

Ma ko ne bi bolan volio da mu Božiji poslanik bude zauzimač i odvjetnik na Sudnjem danu? Nema toga ko to ne bi volio. Evo načina kako to postići. Zaposli svoj jezik salavatom, posebno petkom kada dođeš na džumu. Allahumme salli ala Muhammedin, ali ono iz srca, razmišljaj o Poslaniku, neka se svakim salavatom povećava ljubav i čežnja za Poslanikom, neka u tebi raste ljubav prema njegovom sunnetu…I dok to sve završiš, u tome će početi ili učenje Kur’ana pred džumu ili ezan za džumu-namaz. A Uzvišeni Allah kaže: „Kada se uči Kur’an ti šuti i pozorno slušaj“. Nemože biti preči, važniji tvoj govor od Allahovog govora. Pa On, Uzvišen i Slavljen stvorio je i meni i tebi jezik…a ti svojim jezikom prekidaš Njegov govor, hej čovječe, urazumi se…Drago braćo, jeste li čuli koliko ima korisnih prijedloga kako da provedete u hajru vrijeme dok boravite u džamiji, od ulaska u džamiju i učenja lijepe dove…preko klanjanja tehijjetul-mesdžida, učenja Kur’ana-sure Kehf i donošenja salavata. Neki na džumu dolaze 10-20 i više godina i ništa od ovoga nisu činili. Subhanallah. Neki svakog petka i svake džume dok borave u džamiji možda nekog ogovore i umjesto da se vraćaju sa džume čisti od grijeha oni se vraćaju natovareni sa grijesima. Allahu ekber. Nemojmo sebi to dozvoliti, draga braćo…Nemojmo se zadovoljavati sa minimalnim, učinimo korak više. Ima još jedna velika prednost, odlika i privilegija današnjeg dana, za nas muslimane najodabranijeg dana u tjednu, petka. To je odabrani trenutak koji se krije u njemu. To je onaj trenutak u kojem se primaju dove. Znamo da je u petak ali neznamo u koje je vrijeme. Po nekim islamskim učenjacima, vrijeme tog trenutka je kada se imam popne ma minber pa do predavanja selama u džumaskom farzu, a po drugima taj trenutak treba tražiti od momenta kada se imam popne na minber pa do poslije ikindije-namaza. Zato nemojmo propustiti svaki petak dove pripremiti. Nikad ne znaš, možda potrefiš baš taj trenutak. Mašalah, jest nam lijep i odabran taj petak, samo ga nismo svjesni i dovoljno ga ne iskorištavamo.

Ima još jedna pojava čije opasnosti dovoljno nismo svjesni kada je u pitanju džuma, mi je imami ko papagaji stalno spominjemo jer je to toliko opasna stvar da čovjek ostaje bez džume. Riječ je o razgovoru, šaputanju ili izgovaranju bilo čega dok se drži hutba. Mnogi se zanesu pa zaborave nesvjesno nešto kažu kao komentar ili tako dalje. Zaista, Poslanik je po ovom pitanju bio izuzetno jasan i nedvosmislen. Ebu Hurejre prenosi Poslanikove, alejhi-s-selam, riječi: „Ako kažeš onome pored sebe: “Šuti” dok imam petkom drži hutbu, pogriješio si!“ Ako je takav pogriješio, dakle onaj koji upozorava da se šuti, koliko je tek grješan onaj ko govori za vrijeme hutbe! U jednoj od predaja ovog hadisa stoji: „Ko petkom razgovara dok imam drži hutbu, sliči magarcu koji nosi tovar knjiga, a onaj koji mu na to kaže: “Šuti!” nema nagrade za džuma-namaz!“Subhanallah. Ovo nisu moje riječi, već Poslanikove.

Druga stvar na koju mi imami sa razlogom upozoravamo jesu iskrivljeni, nepopunjeni safovi. Ovo spada u vrlo važna pitanja i mnogi ne shvaćaju ozbiljnost poravnatog saffa. Islam je vjera reda, disipline i harmonije. Nemaš se ti šta ljutit ako ti netko kaže, popuni saff ili poravnaj ili pređi u prvi saff da popuniš samo zato što ti smatraš da tu nemaš mjesta ili se ne želiš gurati. Bolje da se guraš sa svojim bratom nego sa šejtanom koji traži šupljine u saffu da se on tu smjesti. Allahov Poslanik je i po ovom pitanju bio vrlo jasan i precizan: Allahov Poslanik, alejhi-s-selam, rekao: „Izravnajte vaše safove, jer je ravnanje safova jedan od elemenata ispravnosti namaza!“Čuješ, jedan od elemenata ispravnosti namaza. Tu nesmije biti ljutnje ili komentara, ti ćeš mi reći da poravnam i tako dalje…tu nema ponosa. Jer ipak u pitanju je namaz.Zar nam treba veće upozorenje od ovih Poslanikovih riječi: Poslanik, alejhi-s-selam, rekao je: „Zbijte safove, približite se jedan drugom i međusobno izravnajte vaša ramena i vratove! Ja vidim, tako mi Allaha, šejtana kao crno janje kako se kroz praznine safova uvlači među vas!“ (Prenosi Ibn Hibban u Sahihu). Nedaj šejtanu prolaz, zboj saff.Nema šupljine.

Prva generacija muslimana je strogo vodila računa o disciplini i redu dok borave u džamiji. Često se dešava da oni koji moraju ići nakon klanjanja džumaskog farza, bilo u džamiji ili na džamijskom ulazu, glasno selame i pričaju, narušavajući na taj način džamijski red i dekoncentrišući one koji klanjaju i čine tespih Allahu. Također, narušavanje koncentracije izazivaju mobiteli koji se ne gase prilkom ulaska u džamiju što bi trebao biti običaj pa se onda, za vrijeme namaza ili hutbe, čuju razne muzičke numere i simfonije, kao da se došlo na neki teferič a ne u Božiju kuću! To je veoma ružna praksa i, možda bi bilo dobro uvesti određenu vrstu “globe”, kao, npr., da onaj kome zazvoni mobitel za vrijeme namaza ili hutbe, unutar džamije, dužan je da u džematski sandučić ostavi određeni iznos, makar on bio i simboličan. To se u nekim džematima pokazalo veoma korisnim jer, kada ljudi jednom “plate kaznu”, onda kasnije vode računa da se to ne ponavlja. Nisam ovdje spominjao kako je sunnet prije džume okupati se, istuširati, namirisati i obući ipak nešto posebnije. S obzirom da su ovi zimski-hladni dani, istuširati se može uoči džume jer sa akšamom u četvrtak nastupa novi dan po hidžretskom kalendaru.