Hvala Uzvišenom i Milostivom Allahu, dž.š. dočekali smo još
jedan Ramazan u svome životu.
Danas postimo 7. dan posta i idemo u susret 8. ramazanskoj
noći, odnosno pred kraj smo prve trećine Ramazana koji je u znaku Allahove
Milosti.
Ramazan nam dođe kada nam je najpotrebniji, kada se udaljimo
od našeg Gospodara odnosno kada smo imanski najslabiji, Ramazan nam dođe kada
se udaljimo jedni od drugih i kada su naše društvene-džematske veze najslabije,
Ramazan nam dođe kada zaboravimo na istinske vrijednosti koje moraju imati
odabrano mjesto u vjerničkom životu poput džemata-mesdžida i džamije, poput
porodičnog okupljanja i zajedničkog objedovanja, Ramazan je tu da ispuni i nadopuni
vjernička srca i duše imanom, da pojača i osnaži vezu sa našim Gospodarom kroz
puninu i bogatstvo svojih ibadeta, posebno posredstvom ibadeta posta čije
koristi, vrijednosti i tajne još uvijek iznova otkrivamo i na njih se
podsjećamo.
Ramazan nam zaista dođe kada nam je najpotrebniji, kada ga najviše
trebamo, da nas pozicionira na ispravnu putanju, da nas usmjeri da više
razmišljamo o blagodatima koje svakodnevno imamo, a o njima malo ili skoro
nikako ne razmišljamo.
Zato nas Ramazan kroz ibadet posta, kada osjetimo glad i žeđ
najbolje podsjeti na blagodat dostupne pitke vode i blagodati hrane i zato u
Ramazanu najviše učimo dovu poslije jela u kojoj se zahvaljujemo Opskrbitelju
na blagodati opskrbe.
Iako je post jedan od najzahtjevnijih ibadeta i propisa, cilj
posta kao takvog jeste upravo da čovjeka poduči vrijednostima discipline,
požrtvovanosti, odricanja, skromnosti i da ga na taj način pripremi za različite
izazove, probleme i iskušenja koja su sastavni dio dunjalučkog života.
Ukoliko čovjek konstantno živi u zoni komfora navikavajući se
da uvijek sve ima na dohvat ruke kad poželi i koliko poželi, teško se suočava
sa životnim nedaćama i iskušenjima kada one nastupe.
Propisivanje ramazanskog posta je neizmjerna Allahova milost i dar prema Svojim stvorenjima u kojem su višestruke dobrobiti za čovjekov organizam, tijelo, ali i za njegovo kompletno biće koje se postom čisti.
Ramazan mijenja koncept našeg života na mjesec dana kroz
promjenu i izmjenu naših navika ali Ramazan je još potrebniji da mijenja i
koncept stila i načina našeg ponašanja, ophođenja ili odnosa prema drugima i
komunikacije sa drugima na način da ramazansko mubarek dragocjeno vrijeme bude
uzorak ili platforma kakvi bi trebali biti i izvan Ramazana dobro vodeći računa
o sadržaju onoga što govorimo, kako govorimo i o čemu govorimo.
Ramazan treba da ostvari i mnogo dalekosežnije ciljeve i
efekte na vjerničko srce ukoliko se Ramazanu dopusti da mijenja naše stanje na
bolje.
Navest ću dva primjera:
Prvi primjer je čuvena izreka uglednog ashaba Abdullaha ibn
Mes’uda koji je, kada su ga upitali kako su ashabi dočekivali mubarek mjesec
Ramazan, kazao: „Nitko od nas ne bi dočekao Ramazan, a da u srcu ima i trun
zlobe i zavisti prema svome bratu muslimanu“.
Kroz ovaj primjer učimo da su se prve generacije muslimana,
najodabranija generacija muslimana ustručavala da Ramazan dočekaju sa
negativnim osjećanjima i emocijama u srcu, navodeći dvije bolesti srca koje često
razaraju tkivo međumuslimanskih odnosa, a to su zavist i zloba.
Ovaj primjer nas također usmjerava na svijest da i ako se ova
dva svojstva nađu u srcu muslimana tokom Ramazana da su najpreča i najvažnija
da se radi na njihovom eliminiranju.
Drugi primjer je hadis Allahovog poslanika, s.a.v.s. u kojem
je kazao da ako se tokom posta čovjek ne ostavi laži i ružnog govora da on od
svog posta nema ništa osim gladi i žeđi.
Allahov poslanik, s.a.v.s. je ovdje skrenuo pažnju na jezik
odnosno naš govor ili ono o čemu govorimo te je toliko naglasio važnost toga da
će nam post biti ogoljen, dakle njegova vrijednost ili nagrada za njegovo
ispunjenje će izostati, a ostat će samo naša glad i žeđ kao posljedica posta.
Zanimljiva su ova dva primjera-u prvom primjeru, slučaju
ashaba Abdullaha ibn Mes’uda ističe se i naglašava važnost unutarnjeg
osjećanja, negativnih, ružnih i loših emocija u kontekstu uopće dočeka
Ramazana, a u drugom primjeru, Allahov poslanik, s.a.v.s. upozorava dramatično
na gubitak vrijednosti posta zbog ružnog i nedoličnog govora.
Draga braćo, to su dva žarišta ili polja na kojima u Ramazanu
moramo i trebamo poraditi, svako ponaosob.
Da dobro sagledamo svoje unutarnje stanje i budemo dovoljno
iskreni prema sebi i upitamo se-koja negativna osjećanja i emocije gajimo i
imamo kod sebe kako bismo znali za šta trebamo najviše doviti u ramazanu da nas
Allah osnaži da se udaljimo od toga i da nam podari snage i odlučnosti da se
tome odupremo, a drugo jeste-o čemu najradije volimo pričati, govoriti, da li zaista
ima kod nas i u kolikoj mjeri tog govora zbog kojeg bi nam post bio ogoljen.
Draga braćo, čemu vjernici poklanjaju svoje vrijeme i pažnju,
s čime su okupirani je često pitanje koje se otvara u danima ramazana.
Ramazan je najdragocjenije i najblagoslovljenije vrijeme u
godini u kojem se pažnaj posvećuje izgrađivanju što bliskijeg odnosa sa
Gospodarom ali se u Ramazanu izgrađuje i sam čovjek, njegov karakter kao i
odnos prema drugim ljudima.
Molim Allaha, dž.š. da i ovaj Ramazan bude mjesec istinske promjene u našim životima.
Hutbu održao: Alem ef. Crnkić, glavni imam MIZ Sisak
