Čovjek, tokom svog života, prolazi kroz različita duševna i psihička stanja. U današnjem vremenu to su najčešće briga, zabrinutost, stres, tuga ili depresija. Prosječno ljudsko biće u razvijenom svijetu svakodnevno se bori protiv brige i tuge. Dok se većina ljudske populacije u svijetu suočava sa siromaštvom, glađu, ratovima i očajem, mi, privilegirani da vodimo relativno ugodan život, moramo se boriti protiv straha, stresa, brige i tjeskobe.

Više nego i u jednom periodu ljudske povijesti, stres, tjeskoba i drugi psihički problemi uzimaju veliki danak u ljudskom stanju. Statistike govore da građani Hrvatske postaju „Normabel“ nacija aludirajući na poznate tablete za smirenje „Normabel“ koje sve više ljudi konzumira. U 2012. godini na kupovinu  antidepresiva građani Hrvatske su potrošili gotovo 89 milijuna kuna, a na sedam milijuna kutija tableta za smirenje (anksiolitika) 85 milijuna kuna.

Religijska učenja trebala bi pružiti osjećaj rasterećenosti, ali izgleda da je čovjek 21. stoljeća izgubio sposobnost da se poveže sa Bogom,a želja za stjecanjem materijalnog bogatstva postala je balzam za naše ranjene duše. Zašto je to tako?

Posjedujemo najbolje od najboljeg, ali ustvari nemamo ništa. Ništa što bi utješilo našu dušu. Prekrasni namještaj, dobro i skupocjeno auto, najnoviji model mobitela, posljednji tragovi moderne tehnologije neće nas trajno učiniti sretnim i ispunjenim.To su kratkotrajni užitci. Često čovjek traži utjehu u određenim htijenjima, strastima i hirovima ali i to ga ne ispunjava konačno i potpuno.

Pa šta je to onda što čovjeka trajno ispuni, osnaži ga, oplemeni ga i pripremi ga za sve životne turbulencije, životne valove, brige, iskušenja, prilike i neprilike?

Odgovor je jednostavan – vjera, življenje vjere u punini jer samo vjera  nudi najbolje antidepresive kroz Kur’an i Sunnet.

Vjera je poput amortizera u automobilu; ako ga nema, svaku najmanju rupu na putu dobro ćemo osjetiti, ali ako ga ima, i uz to ako je kvalitetan, prepreke na putu gotovo da nećemo ni osjetiti. Samo iskrena i istinska vjera nudi spas i olakšanje.

Allah zna šta je najbolje za Njegova stvorenja. On najbolje poznaje ljudsku psihu. On zna za naš bol, očaj, tugu.


”A srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (Prijevod značenja Er-Ra’d, 28.)

Islam nije vjera praznih rituala, strogih pravila i zabrana, iako nam može tako izgledati ukoliko zaboravimo stvarnu svrhu našeg života. Stvoreni smo da robujemo Bogu, ništa više i ništa manje. Ali, Bog, Milostivi i Mudri, nije nas ostavio same u svijetu ispunjenom kušnjama i nevoljama. Dao nam je oružje. Ovo oružje je moćnije od ukupnog arsenala oružja svih armija 21. stoljeća. Dao nam je Kur’an i autentičnu praksu Muhammeda, a.s., Sunnet i Hadis kao dva najbolja i najjača antidepresiva.

Kur’an i Hadis kao dva izvora islama obiluju različitim uputama svim ljudima, a posebno vjernicima kako će urediti i unaprijediti svoj dunjalučki život. Kada je riječ o depresivnim stanjima kojima su izloženi ljudi suvremenog doba ova dva izvora daju valjane naputke, bolje reći životne recepte. U nekoliko ajeta Kur’an podsjeća vjernike da njihov život na Ovome svijetu neće proći bez različitih vrsta iskušenja: strah, gubljenje imetka, života, nestašica hrane… sve ono što u modernom životu izaziva depresiju kod ljudi, ili jedan od vidova depresije. Između ostalog u Kur’anu se kaže: „Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: „Kada će već jednom Allahova pomoć“? Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!“

Vjernik jezikom često izgovara imanske šarte, ali je neophodno i da ih srcem i dušom prihvati. Nemamo nikakve fajde od toga što nešto znamo, ako to ne prihvatimo i time se ne okoristimo. Kakve nam fajde ako znamo da je neko učen ako se njegovim znanjem ne okoristimo? Kakve nam fajde ako znamo da je neko smutljivac ako se njegovog društva ne klonimo? Kakve nam, onda, fajde od imanskih šarta ako ih ne prihvatamo svim svojim bićem???

Šestim imanskim šartom mi govorimo da vjerujemo da sve što se dešava; dobro ili loše, pozitivno ili negativno, lijepo ili ružno, dolazi od Allaha, i to Njegovom Voljom i Određenjem.  Dakle, od Njega je blagodat ali i iskušenje i On daje radost ali i brigu. On daje i to da svaku brigu, iskušenje ili teškoću uvijek smijeni olakšanje. Valja se samo strpiti.

Draga braćo, tragajući za kur’anskim receptima za ublažavanje stresa, depresije, brige, dolazimo do 4 ključna recepta izražena kroz kur’anske ajete:

Prvi kur’anski ajet: „O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih. (Bekare, 45.)

Ovo je prvi kur’anski tretman koji se preporučuje za ublažavanje poteškoća, stresa i brige.

Interesantno je da je Uzvišeni Gospodar ovdje objedinio „strpljenje i namaz“. Dr.Aid Karni, jedan od velikih učenjaka današnjice, o ovome kaže: „Strpljivost i namaz su gorivo života, hrana na putovanju , vrata nade i rješenje za svaki problem. Kada objediniš sve ovo, imat ćeš jasan put ka velikoj pobjedi“.

Sljedeći kur’anski ajet nagovješatava nam iskušenja, a potom daje recept ili smjernicu onima koji žele izdržati iskušenja.

„Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj strpljive“.

Biti strpljiv znači prihvatiti ono što je izvan naše kontrole. U vremenu stresa i tjeskobe sposobnost da se prepustimo Božijoj volji je samo po sebi veliko olakšanje. Prepustiti se Božijoj volji ne znači samo sjediti i pustiti da život prolazi. Ne!  To znači da trebamo težiti da živimo po Božijem zakonu u svim aspektima našeg života. I onda kada stvari krenu kako nismo planirali i kada nas brige i strahovi pritisnu sa svih strana, moramo prihvatiti šta je Bog odredio i nastojati ispoštovati Njegova pravila i naredbe. Biti strpljiv nije nimalo lahko, i ne dolazi prirodno i lahko. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”Ko god pokuša biti strpljiv, Allah će mu pomoći da bude strpljiv.”  (Ibn Kajjim, Strpljenje i zahvalnost)

Nakon strpljivosti dolazi namaz. Namaz je duhovna hrana, najčvršća veza sa Allahom i najčvršća veza duše sa njenim izvorom.

Namaz je ustvari antidepresiv br. 1 za svakog muslimana jer namaz znači „vezu“, a bez te veze i čovjek je bezveze, prazan, podložan svim mogućim oboljenjima duše koja nema svoju hranu i energiju. Prekidanjem te veze duša gubi svoj mir kojeg ne može nadomjestiti ništa materijalno, odnosno fizičko.

Učenje i slušanje Kur’ana je poseban lijek za sva psihička stanja, stres, tugu i brigu. Sam Kur’an za sebe kaže da je u njemu lijek. I zaista, kad god čovjek uzme Kur’an u ruke da ga uči, osjeća se drugačije nakon njegovog učenja u odnosu na stanje prije učenja Kur’ana.

Nažalost, u našim kućama, automobilima danas se sluša sve i svašta, a Kur’ana nigdje, umjesto da prestanemo trovati našu dušu šejtanskom glazbom, preporučujem da naše kuće ispunimo melekima, bereketom i svakim dobrom tako što ćemo učiti Kur’an ili ako neznamo učiti, onda puštati kur’ansko učenje koje danas možemo pronaći od različitih učača.Najmanje što čovjek može učiti od Kur’ana jesu posljednje tri kur’anske sure koje je Gospodar objavio kao najbolju zaštitu i preventivu za svako loše stanje.


Islam od nas traži da gledamo na život šire od puke potrebe da ugodimo samo sebi. Islam nas podsjeća da je ovaj život samo prolazna stanica na putu ka vječnosti. Život na ovom svijetu nije ništa drugo nego prolazan momenat , ponekad ispunjen srećom i uživanjem, a ponekad tugom i očajem. Takav je život i takva je priroda čovjeka.

Islam jeste stvaranje i održavanje veze sa Bogom. Ovako se islam nosi sa brigom i tugom. Kada se pokorimo u potpunosti, kada shvatimo da smo samo Allahovi robovi koji su stvoreni da bi se trudili, da bi bili testirani i iskušavani, onda život dobiva potpuno novo značenje. Shvaćamo da je samo Allah vječan i nepromjenjiv i da je Njegovo obećanje istina. Ukoliko živimo u skladu sa Allahovim uputstvima i pravilima, već posjedujemo sredstvo i sposobnost da nadjačamo očaj. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., obavijestio nas je da su sva stanja vjernika dobra za njega:

“Čudno li je stanje vjernika! Kod njega je sve dobro i takvo nešto ne osjeća niko drugi osim vjernika: ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje (Allahu, dž.š.) i bude mu dobro, a ako ga pogodi zlo, on se strpi i bude mu dobro!” (Buharija i Muslim)

Veličina vjere je i u tome što od nas traži da pronađemo ravnotežu između ovog i onog svijeta. Tu leži ključ uspjeha, jer je upravo pretjerana ljubav spram dunjaluka klica brojnih briga i strahova. Vjernik je svjestan činjenice da živi na ovom svijetu i da mu je apsolutno dozvoljeno da na halal način priskrbi sebi sve ono što će mu dunjalučki život učiniti lakšim, podnošljivijim i sretnijim. Međutim, vjernik je duboko svjestan i toga da je ovaj svijet samo prolazna njiva na kojoj se siju plodovi koji će se ubrati na budućem, boljem i vječnom svijetu. Otuda je bezgranična ljubav prema ovom svijetu i isključiva preokupacija dunjalukom po vjeri strogo zabranjena. Ključni razlog leži u tome što takva ljubav porađa isključivo brige, strahove i neizvjesnost uslijed koje se čovjek ne može pokazati niti ostvariti u svom najboljem izdanju. Naprotiv, takav čovjek je zarobljenik strasti, želja, prohtjeva i ispraznih nadanja.

Prema tome, budimo svjesni da je iskrena vjera najjača poluga u našem životu a da je bezgranična ljubav prema ovom svijetu kočnica koja uzrokuje mnoge nedostatke. Uzdajmo se u našeg Gospodara i znajmo da će tako svaka briga biti lakša i podnošljivija!

Molimo Allaha dž.š., da nas učini od onih koji su strpljivi i da na naša pleća ne stavlja iskušenja koja nismo u stanju podnijeti, AMIN!