O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.
Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti.
Draga braćo, u samo jednom kur’anskom ajetu Uzvišeni Allah dž.š. naš Gospodar i Stvoritelj, navodi, jedan za drugim, tri velika zla, štetnosti i odvratnosti, u liku vina (alkohola), kocke i strelica za gatanje,koje su i nakon toliko vremena, od objave ovog kur’anskog ajeta predmet analize mnogih doktora, psihologa, psihijatara i drugih ljudi od struke.
Uzvišeni Allah dž.š. koji nas je stvorio u najljepšem liku i obliku, podario nam organe i dijelove tijela s kojima živimo, s kojima se služimo i funkcioniramo, iz Svoje milosti nam je ukazao kroz Objavu na štetnosti koje remete, skrnave i uništavaju ljudski sklad, lik i oblik te na kraju i ubijaju.
Hvala Allahu dž.š. što pripadamo takvoj vjeri u kojoj nemoramo sami istraživati što je za nas dobro, a što loše, već nam je naš Stvoritelj, koji najbolje zna šta paše i odgovara njegovim stvorenjima, ukazao, a nauka i medicina dokazale i dokazuju iz dana u dan štetnosti svega onoga što je Kur’an opisao kao štetu, zlo i grijeh prije 15. vjekova. Pa zar ima ljepšeg osjećaja ponosa i zadovoljstva pripadati vjeri koja te uči, poučava i usmjerava na sve što je dobro, plemenito, korisno za tvoje tijelo, dušu i za tvoj sveukupni život na ovom svijetu, a još te priprema i za budući svijet?! Pa zar ima čovjeka koji može pokazati i dokazati da bilo koja zabrana u islamu nije naučno, znanstveno i zdravstveno utemeljena ili da nije nijedan islamski propis dobar, koristan i hvale poželjan za ljudsku psihu, tijelo.
Zato naša prva zahvala našem Stvoritelju treba glasiti i biti: „Hvala Ti Ja rabbi, što si me učinio sljedbenikom islama, ponosne i zdravorazumske vjere koja nema mahane već je savršena i njezino savršenstvo se pokazuje i dokazuje“. Hvala Ti ja rabbi, što si mi iz Svoje Milosti ukazao na stvari koji mi štete, a propisima si mi ukazao na stvari koje mi koriste…
Draga braćo, o alkoholu je danas bespotrebno govoriti. Islam odnosno Kur’an je pun univerzalnih zabrana, naredbi i propisa. U Kur’anu zabrana alkohola je univerzalnog značaja, vrijedi za sva vremena i za sve generacije, a sunnet Poslanika je pojasnio da je zabranjeno (haram) sve ono što opija (kojim god imenom se to zvalo) jer neki muslimani su pokušali, na sebi svojstven način tumačiti da Kur’an zabranjuje samo vino, pa bezbeli ostala alkoholna pića su dozvoljena. Zato imamo sunnet, kao drugi izvor islama koji detaljno objašnjava ono što Kur’an općenito navodi. Kao što rekoh, o alkoholu je danas bespotrebno govoriti jer o alkoholu danas svjedoče stranice crne kronike u dnevnim novinama, izvješća o prometnim nesrećama i izgubljenim mladim životima, vijesti o nasilju u obitelji, tučama, svađama, razvodima brakova, vijesti o ubojstvima, krađama i silovanjima i sve crne epizode ljudskih života u kojima je glavnu i sporednu ulogu igrao, tumačio alkohol.
Kada islam nešto kategorički i nedvosmisleno zabranjuje, onda preventivno zabranjuje i put koji vodi tom grijehu i zlu. Zato je Božiji Poslanik prokleo 10 osoba koje imaju bilo kakve veze sa alkoholom odnosno sve one koji se nalaze u lancu proizvodnje, prodaje, posluživanja i konzumiranja alkohola.
Nažalost, mnogi nisu svjesni što znači prokletstvo Božijeg Poslanika. Tako neki naši muslimani koji kao drže do načela vjere, ne konzumiraju alkohol, ali ga drže u svojoj kući sa željom da budu dobri domaćini kad im dođe susjed, prijatelj, poznanik nemusliman, pa da ga počaste „njegovim najdražim pićem“ jer žele eto biti dobri domaćini. Ono što je moj Gospodar zabranio, Onaj bez čije milosti zrak ne mogu udahnuti niti prstom pomaknuti i ono što je moj Poslanik prokleo, to se nemože naći u mojoj kući jer su meni moj Gospodar i moj Poslanik draži od bilo kojeg Ante, Steve, Ive i koga već sve. E sad preokrenite ovu rečenicu, kad imate alkohol u kući, pa ćete dobiti odgovor, tko Vam je onda draži. Prenosi Ibn-Omer, r.a., da je Poslanik, s.a., rekao: Allah je prokleo: alkohol, onoga ko ga pije, onoga ko ga toči, onoga ko ga prodaje, onoga ko ga kupuje, ko ga proizvodi i kome se proizvodi, ko ga poslužuje i kome se poslužuje.” (Ebu- Davud).
Svaki roditelj ima punu odgovornost, pravo i obvezu da svome djetetu koje je u završnim razredima osnovne škole, da mu ukaže da kao zanimanje u srednjoj školi ne smije birati zanimanje konobar jer to je profesija, posebno u ovoj sredini kod koje se najviše radi sa alkoholom i zašto dijete osuditi na propast na ovom svijetu, a posebno na budućem svijetu. Predavajući vjeronauk u srednjoj školi, i onim učenicima koji su odabrali zanimanje konobar, kada sam govorio o posljedicama alkohola, mnogi učenici koji su odabrali ovo zanimanje, kasnije su mi priznali da su se pokajali i da bi najradije da promjene to zanimanje.
Jedino u čemu dijete može, smije i treba otkazati poslušnost svome roditelju jeste onda kada ga njegov roditelj pošalje u trgovinu da mu kupi neko od alkoholnih pića jer je u lancu onih koji su prokleti. Kada je u pitanju alkohol, također je primjetna pojava da i oni muslimani koji se drže načela vjere, znaju kupovati i darivati alkoholno piće kao poklon što je također u lancu prokletenih od strane Poslanika. Zamislite samo takav scenarij, da nekom poklonite alkohol, on se napije od tog vašeg dara i doživi prometnu nesreću u kojoj usmrti nekog ili i on sam izgubi život. Zar mislite da nećete i vi odgovarati pred Allahom dž.š. za gubitak tog života?! Svakako da bi odgovarali pred Gospodarom. Odgovor je i kod ovoga vrlo jednostavan: ono što je moj Gospodar kategorički zabranio, a Poslanik prokleo sve one koji imaju bilo kakve veze s tim, to nemože biti predmet moga poklona nikome, jer poklon nije ono što je prokleto i što je, kako Kur’an kaže, odvratno. I pored svih zala, šteta, izgubljenih života, razorenih obitelji, te na temelju preporuka doktora, neki kažu kako je dobro svako jutro, svaki dan čašicu ispiti radi zdravlja. To je jedna od najvećih šejtanskih obmana današnjice. Odgovor je jednostavan: Allah nije dao lijek u onome što je zabranio. Kada je Poslaniku jedan čovjek rekao da spravlja vino kao lijek, Poslanik mu je kratko odgovorio: „To nije lijek, nego zaraza“. Poslanik je također rekao: „Allah je dao bolesti i lijekove, i svakoj bolesti dao je lijek, pa se liječite, ali se ne liječite haramom“. Zašto bi Allah dž.š. nešto kategorički zabranio ako je u tome neka korist i lijek. Logično i jednostavno. Čuveni islamski učenjak Ibnu-l-Qajjim, govoreći o ovom pitanju, lucidno zaključuje: “Ako bi bilo dopušten alkohol koristiti kao lijek, kada su mu ljudi već skloni, to bi im pružilo dobar povod da ga piju radi užitka i zabave, osobito kada imaju dojam da to godi njihovu zdravlju, ublažava im bolove i liječi bolesti. Osim toga, to bi doprinosilo propagiranju zabranjenih sredstava zbog njihovog navodno efikasnog djelovanja.” (Zadu-l-me’ad, 3/115-116). Mnogi zaboravljaju i nisu svjesni da je kod konzumiranja alkoholnih pića granica skliska i vrlo varljiva, alkoholno piće stvara ovisnost i sa jedne čašice se uvijek prelazi na dvije, tri i granice se uvijek pomjeraju. Alkohol ljude koji ga redovno, stalno i dugotrajno konzumiraju,veže za sebe i čini potpunim ovisnicima. S druge strane, zaboravljamo dva principa o halalu i haramu; prvi princip je da je područje harama (zabranjenog) u islamu jako suženo, dok je područje halala (dozvoljenog) široko do neslućenih granica što znači da je naš Gospodar zabranio malo toga, a dozvolio mnogo toga više i tako dolazimo do drugog principa, a to je da je jedna od ljepota islama u tome što islam nije ništa zabranio, a da nije u zamjenu dao nešto bolje; kada nešto prepriječi, zamjenjuje ga i učini suvišnim. To je ovako objasnio i Ibnu’l-Qajjim – rahimehullahu:
„Allah je zabranio vračanje, a zamijenio ga klanjanjem istihare. On je zabranio lihvarenje, ali je to zamijenio profitabilnom trgovinom. Zabranio je kockanje, ali ga je zamijenio klađenjem na raznim takmičenjima koja su korisna za njihovu vjeru, npr. konjske trke, trke deva ili takmičenje u strjeljaštvu.
Allah dželle šanuhu je muškarcima zabranio da nose svilenu odjeću, ali im je u zamjenu dao ukrasnu odjeću od vune, lana i pamuka.
Zabranio je preljubu, razvrat i homoseksualnost, ali je ljudima u zamjenu dao zakoniti brak. On je zabranio opojna pića da bi ljudi mogli uživati druge napitke koji su korisni za tijelo i um. I nečistu hranu je ljudima zabranio, ali im daje druga korisna i prijatna jela.
Tako, kada u cijelosti razmotrimo islamske propise, shvaćamo ako Allah dželle šanuhu ograniči izbor Svojim robovima u odnosu na neke stvari, On im, u drugim slučajevima, pruža širi izbor i još više mogućnosti.
Zaista je čovjek čudan; Allah dž.š. je zabranio samo alkohol i sve što opija, a s druge strane je toliko dozvoljenih pića, a čovjek opet želi ono što je zabranjeno.
Draga braćo, u kući jednog muslimana koji vjeruje u Allaha i poslanika Muhammeda a.s., ne može se u takvoj kući naći alkohol i ljubav prema Allahu dž.š. i Poslaniku. Kuća u kojoj se drži alkohol, a posebno kuća u kojoj se konzumira alkohol je okupljalište i hotel za šejtane, a kad ima šejtana, ima i svađe, kad ima svađe, ima i belaja, kad ima i belaja, ima i nesreće…zar je čovjek spreman sve to imati samo zbog tog prokletog alkohola?!
Upotreba alkohola dovodi do postepenih promjena u ponašanju, postupanju, djelima, držanju, riječima i načinu razmišljanja. Neki mudri,domišljati i praktični ljudi govore: prvi alkohol je proizveden od krvi: majmuna, psa i svinje. Kad malo ućejfi pijanica se igra, veseli, izvodi, što se kaže-majmuniše. Kad se bolje ponapije i jače cugne on psuje, laje,vrijeđa, napada i ujeda ljude kao bijesan pas. Kad se skroz napije, gubi svijest i ravnotežu te se valja po blatu kao krmak. Zato je pod uticajem alkohola u pripitom i nekontroliranom stanju moguće učiniti nevjerovatne gluposti, povrijediti i ubiti sebe ili druge.
Nažalost, kod nas je također velika tolerancija i kod prisustvovanja na mjestima gdje se u velikim količinama pije alkohol. Iako će ovo mnogima zvučati čudno, neki će reći da efendija pretjeruje, ali musliman sebi ne bi trebao dozvoliti da sjedi za stolom gdje se konzumira alkohol. Neki će reći kako je to vrlo često teško izbjeći ali vjernik sebi bira društvo prema svojim navikama, karakteru i osobnosti. Odgovor je opet jednostavan; nemam ja koristi, hajra sjediti sa čovjekom koji je, ispijajući lakohol, okupio oko sebe brdo šejtana, šat se tu može dobrog čuti, reći i učiniti. To nije bezazlena stvar. Omer r.a.je pričao kako je čuo Resulullaha kako govori: „Ko god vjeruje u Allaha i Sudnji Dan, ne smije sjediti za stolom gdje se konzumira hamr“ (hamr je ono što opija).
Dakle, musliman je dužan iskorijeniti zlo kada god ga primjeti, a ako to nije u stanju učiniti, mora ga se kloniti i napustiti mjesto na kojem se ljudi odaju takvim porocima. Poslušajte pažljivo ovaj primjer. Pripovijeda se da je pravedni halifa Omer ibn Abdul-Aziz imao običaj bičevati ne samo one koji su pili, već i one koji s snjima sjedili čak i ako nisu pili. Kada su mu jednom rekli da su nekakvi ljudi negdje priređivali pijanku, naredio je da ih se sve izbatina. Onda su mu kazali da je među njima i jedan koji posti.- Počnite od njega!-rekao je halifa.
Draga braćo, ovaj primjer je dovoljan i jasan.
Neka današnja hutba bude podstrek da se alkohol i islam nemogu naći zajedno u jednoj kući, pod istim krovom, neka alkohol bude naš zajednički najveći neprijatelj i neka bude daleko od naših kuća.
