Medžlis islamske zajednice Sisak organizirao je dvodnevni izlet u Sarajevo, Travnik i Jajce na koji su pozvani omladina, mladi i bračni parovi sa djecom te je zaokružen simboličan džematski krug od 33 putnika što je sačinjavalo jedan lijep „džematski tespih“. Isto tako struktura i sastav pozvanih na pomenuti džematski izlet nije slučajna već je simbolična i znakovita što se izražava kroz tri generacije Bošnjaka i muslimana odraslih u Hrvatskoj odnosno u Sisku.
Svaka „boba“ na tespihu jeste podjednako važna i pažnje vrijedna i ako se prekine taj niz, tespih nije potpun.
Ciljevi ovog džematskog izleta i putovanja bili su:
-selektiranje i prepoznavanje najproduktivnijeg dijela džemata koji je pozvan na izlet i putovanje u aranžmanu džemata kako bi se taj dio džemata dodatno izgradio na putu rada za hajr i dobrobit džemata posebno u kontekstu predstojećeg perioda pred početak gradnje džamije i Islamskog centra u Sisku.
-osnaživanje i afirmiranje prijateljskih, bratskih i džematskih veza zasnovanih na zdravim osnovama i temeljima kroz dvodnevno druženje.
-posjeta najvažnijim znamenitostima i ustanovama od historijskog, kulturnog, vjerskog i nacionalnog značaja za identitet Bošnjaka kroz posjetu sarajevskoj Vijećnici, Šehidskom mezarju Kovači, Muzeju Alije Izetbegovića, Gazi Husrev-begovoj biblioteci te Tunelu spasa.
-vezivanje mladih Bošnjaka iz Siska sa Bosnom kroz susrete sa mladima u Sarajevu, međusobno druženje, razmjena kontakata, mišljenja, razmišljanja i stavova u svrhu kvalitetnijeg povezivanja i jačanja muslimanskog identiteta četvrte i pete generacije mladih Bošnjaka iz Siska.
U subotu, 15. travnja posjeta znamenitostima Sarajeva započela je kroz posjetu Vijećnici, simbolu Sarajeva koji predstavlja najljepši i najreprezentativniji objekt iz austro-ugarskog perioda (1896.g.); svojevrsni svjetski simbol susreta civilizacija, a nakon Drugog svjetskog rata u Vijećnici je bila smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH. U noći između 25. i 26. augusta 1992. godine, Vijećnica je zapaljena. Izgorjelo je gotovo 90 posto bibliotečkog fonda, a sama zgrada je postala simbol opsade i tragedije Sarajeva.Otvorena je 2014. godine.
Ljubazni voditelj Kenan proveo nas je prekrasnim prostorom Vijećnice koja osvaja svojom ljepotom, grandioznošću i daje poruku o bogatstvu našeg materijalnog nacionalnog i kulturnog nasljeđa.
Nakon Vijećnice, uputili smo se prema Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a prije samog ulaska u GHB, ušli smo na ulaz najstarije obrazovne institucije, Gazi Husrev-begove medrese gdje nam je u kratkim crtama o ovoj instituciji govorio Alem ef. Crnkić povezavši sav Vakuf najvećeg vakifa BIH, Gazi Husrev-bega. Nezaobilazno je bilo proći kraj ploča na kojima su ispisana imena imama-šehida te smo svi zajednički proučili Fatihu pred njihovu dušu.
Dočekani smo u Gazi Husrev-begovoj biblioteci od strane ljubaznog osoblja te smo prve minute započeli kroz gledanje kratkog filma o Gazi Husrev-begovoj biblioteci koji nam je dao široku i reprezentativnu sliku svega onoga što jeste, što predstavlja i znači ova, po riječima reis-ul-uleme mr.Huseina ef. Kavazovića najvažnija institucija u Bošnjaka.
Osnovana je 1537. godine u Sarajevu i predstavljala je najznačajniju ustanovu ove vrste na Balkanu tokom cijelog osmanskog perioda.Trenutno ima oko 100 000 bibliotekarskih jedinica (rukopisa, štampanih knjiga, časopisa i različitih dokumenata) na arapskom, turskom, perzijskom, bosanskom i još nekim evropskim jezicima. Od toga više od 10.500 bibliotekarskih jedinica čine kodeksi rukopisa sa oko 20.000 većih i manjih djela iz islamskih nauka, orijentalnih jezika, lijepe književnosti, filozofije, logike, historije, medicine, veterine, matematike, astronomije i drugih nauka.Izgrađena je nova zgrada Gazi Husrev-begove biblioteke koja je svečano otvorena 15.01.2014.
Naši daljni koraci nas vode prema Šehidskom mezarju Kovači koje se smatra najvećim šehidskim mezarjem nakon Srebrenice sa 1487 ukopanih šehida i poginulih boraca (1992-1995.).
U tim trenucima naumpale su nam dvije ilahije našeg dragog hafiza Aziza Alilija, a to su „Šehidi“ i sa novog albuma ilahija Jedan ašik-Baščo bijela koja je posvećena Šehidskom mezarju Kovači i prvom predsjedniku BIH rahm. Aliji Izetbegoviću.
Nakon kratke potrage uspjeli smo pronaći Muzej Alije Izetbegovića, a prije toga klanjali smo podne-namaz u Mišćina džamiji koja je bila u neposrednoj blizini.
Muzej Alije Izetbegovića nas je emotivno vratio u nekadašnja vremena jer tako slikovito i ilustrativno prikazuje čitav životni put i životno djelovanje čovjeka kojeg možemo nazvati „otac nacije“, a to je naš Alija Izetbegović.
Zanimljivo je mjesto gdje je smještena stalna postavka Muzeja, a to su dvije kule-kapije grada Sarajeva iz osmanskog perioda.
I dalje nam odzvanjaju njegove riječi: „Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo“.
Potom se spuštamo u staru jezgru-Baščaršiju koja obiluje ljudima ali se njom šire i različiti mirisi hrane koja se tako ukusno moće naći samo na ovim mjestima.
S tim u vezi, vrijeme za slobodne aktivnosti, šetnju, razgledanje, merak i ćejf je nastupilo sve do pred akšam-namaz.
Pred akšam-namaz naša omladina se autobusom zaputila prema džem’atu Šip gdje nas je iščekivala omladina džem’ata na čelu sa Miralem ef. Babajićem. Dio je to plana posjeta i dogovora dvojice školskih prijatelja i kolega, Miralem ef. i Alem ef.koji su, kako oni vole reći, svoje najbolje dane života proveli zajedno, a sad su slatki dani života.
Dolazimo pred džamiju koja se naziva Kuvajtska džamija po donatoru, koju krasi lijepa pozicija-lokacija, još ljepši panoramski pogled na jedan dio grada ali i aktivna omladina sa aktivnim imamom.
Nakon akšam-namaza, omladinsko druženje se događa u divanhani džem’ata kojeg svojim obraćanjima dinamiziraju Miralem ef. i Alem ef., a nastavlja se kroz predstavljanje i učenje ilahija i kasida.
Malo je vremena bilo, kazat će mnogi naši omladinci što svjedoči o lijepom ambijentu i ukazanom gostoprimstvu kojeg smo imali u džem’atu Šip, a posljednja njihova poruka je bila u vidu poziva da im dođemo za Ramazan i da osjetimo kako je tek lijepo biti u Sarajevu za Ramazan.
U nedjelju, 16. travnja, na dan našeg odlaska iz Sarajeva, namjerno je ostavljena posjeta Tunelu spasa kako bi to ostavilo trajan pečat posjete Sarajevu ali i dalo mnogo važnih lekcija iz nedavne prošlosti koja se nemože i nesmije zaboraviti.
Asocijacija mladih SDA Stari Grad bila je organizator i domaćin ove posjete na čemo smi im zahvalni, a posebno njezinim aktivistima Vedadu i Mirzi te predsj.AMSDASG Hilmiji Arnautoviću koji nam se naknadno pridružio.
Znali smo i čuli smo za Tunel spasa, neki su ga posjetili i prije, ali ovaj put naše znanje i spoznaja o ovom objektu dobilo je svoj trajni pečat i kulminaciju kada je u pitanju ovaj važan dio naše nedavne prošlosti te smo naučili o čudu bosanskog otpora.
Projekcija dokumentarnog filma o Opsadi Sarajeva i gradnji Tunela spasa, eksponati i artifikati iz tog vremena i perioda te sami prolazak kroz jedan dio Tunela daje autentičnu sliku koja ostavlja bez riječi.
Prođoh Bosnom kroz gradove pjevalo se u autobusu na putu prema Travniku gdje je bila sljedeća stanica bolje reći odmor i osvježenje uz poznate travničke ćevape.
Prirodne ljepote Bosne najbolje smo osjetili kroz posjetu Vodopadu u Jajcu i putovanje kroz kanjon Vrbasa na putu Jajce-Banja Luka.
Ovo putovanje i izlet ne bismo ostvarili da nam nije ukazano bratsko gostoprimstvo kroz konak i smještaj u Fondaciji „Izvor nade“ gdje su bili smješteni muškarci te u hotelu „Yildiz“ i Rezidenciji „Mahala“ gdje su bile smještene djevojke i hanume te se ljudski zahvaljujemo na tome i činimo dovu za njihov hajr.
Prije svega i na kraju svega zahvalni smo Allahu dž.š. što su precizno i namjenski postavljeni ciljevi ispunjeni što se dalo vidjeti iz reakcija, dojmova, očekivanja i mišljenja.
Male stvari čine život lijepim, kaže jedna izreka pa je tako i ovo džematsko putovanje učinilo naš džematski krug još privrženijm vrijednostima koje živimo ali i dalo dodatnu motivaciju i entuzijazam da ustrajemo na cilju da naš džemat napreduje i da budemo nosioci svih kvalitetnih programa i sadržaja.
A.I.