Cijenjene sestre i poštovana braćo,

U bajramsko predvečerje pogledi muslimana usmjereni su prema svetim mjestima Meke i Medine. Sveta mjesta predstavljaju sintezu monoteističkog vjerovanja od prvog čovjeka i poslanika Adema a.s. do posljednjeg Božjeg poslanika Muhameda a.s.  Pored toga što predstavljaju simbol monoteističkog vjerovanja ona su i destinacija kojoj žudi svaki musliman na svijetu bar jednom u svom životu kako bi ispunio petu islamsku dužnost i upotpunio svoj islamijet obavljajući hadž. Stoga ovaj bajram častimo i predznakom hadži bajram jer se u njemu obavlja peta islamska dužnost hadž a uz njega se vezuje i žrtva –  kurban pa se naziva i kurban bajram.

Hadž i kurban baštine u sebi teološku, moralnu, socijalnu, društvenu, ummetsku i globalnu dimenziju. Treba ih znati čitati u kontekstu potreba vremena i prostora. Teološka dimenzija jasno je vidljiva u izvorima islama Kur’anu i Sunnetu  i ona predstavlja  zahtjev vjerniku za izvršenje. Hadž i kurban imaju isti cilj a to je moralno usavršavanje i postizanje vrhunca bogobojaznosti  čemu teži svaki vjernik.

Ako pogledamo instituciju kurbana kroz prizmu socijalne uloge onda ćemo vidjeti tu stvarnu istinsku islamsku dimenziju upućenosti čovjeka na čovjeka bez obzira na vjersko, nacionalno, rasno ili bilo koje drugo podrijetlo. Ako takav odnos usporedimo sa stvarnosti u kojoj živi današnji svijet, pa i islamski, vidjeti ćemo veliki raskorak i konstatirati da živimo u vremenu apsurda gdje na jednoj strani umiru djeca od gladi, a na drugoj se živi u raskoši pa čak i sebično rasipnički u udovoljavanju vlastitim prohtjevima i bez imalo suosjećanja o potrebi da se pomogne. Islam osuđuje takav odnos i zahtijeva od vjernika da stalno i bez odlaganja pomaže drugome potičući ih riječima „Tvoje je ono što udijeliš a ne ono što zadržiš“. Podjela kurbana po prioritetima potrebitim zatim susjedima pa rodbini i prijateljima jasno ukazuje na islamsku intenciju senzibiliteta prema onim koji su potrebni ali isto tako i na jačanje dobrosusjedskih odnosa kao i na jačanje rodbinskih i prijateljskih veza kojih je nažalost sve manje. Stoga je ovaj bajram prigoda da se preispitamo koliko smo spremni žrtvovati se za drugoga, kakav je naš odnos prema siročadi, kakav je naš odnos prema susjedima, da li nam obitelj i rodbina čini temelj našeg vjerničkog habitusa, imamo li snage graditi prijateljstvo u ime Svevišnjeg Boga ili su nam ovozemni interesi  jedini  motivi druženja i prijateljstva? Ovo su pitanja gdje ne smijemo biti dvolični prema sebi već iskreni u odgovoru i želji da se mijenjamo za bolje Danas i Sutra.

Molim Svevišnjeg Allaha dž.š. da nam pomogne u življenju i promicanju solidarnosti kao najveće vrijednosti kojom nas islam uči. Svim muslimankama i muslimanima želim BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!